Inflacija - Zašto naš novac vrijedi manje?

Imate 20 eura. Isti onaj novac koji ste imali prošle godine. Ali danas za njega možete kupiti manje. Novac nije nestao, ali vaša korpa jeste postala praznija.

Gdje je nestala razlika?

Odgovor se krije u jednoj riječi koju često čujemo, ali je možda ne razumijemo dovoljno dobro – inflacija.

Kada cijene počnu da rastu, gotovo instinktivnotražimo krivca. Da li je to prodavnica? Proizvođač? Gorivo? Država? Ili svi pomalo?

Da bismo razumjeli zašto naš novac vrijedi manje, prvo moramo razumjeti šta se zapravo dešava sa cijenama.

Nije problem samo u većim cijenama

Inflacija predstavlja opšti rast cijena proizvoda i usluga tokom određenog perioda. Njena posljedica je smanjenje kupovne moći novca.

Zamislite da ste ranije za 20 eura mogli kupiti hljeb, mlijeko, nekoliko osnovnih namirnica i još ponešto. Danas ćete možda morati da odustanete od dijela te kupovine.

Novčanica je ista. Iznos je isti. Ali ono što možete dobiti za taj novac više nije isto.

Zato nije dovoljno da znamo koliko novca imamo. Važno je i koliko za njega možemo da kupimo.

Upravo tu počinje priča o stvarnoj vrijednosti naših prihoda.

Ko podiže cijene?

Odgovor nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini.

Cijene mogu rasti iz različitih razloga. Kada poskupe energija, sirovine ili transport, raste i trošak proizvodnje i poslovanja. Proizvođači i trgovci tada odlučuju kako će odgovoriti na veće troškove. Dio njih mogu prenijeti na kupce kroz više cijene.

Ali troškovi nijesu jedini faktor.

Važnu ulogu imaju ponuda i tražnja. Ako veliki broj ljudi želi isti proizvod, a na tržištu ga nema dovoljno, raste pritisak na njegovu cijenu.Tu su i očekivanja. Ako kompanije očekuju da će troškovi nastaviti da rastu, mogu unaprijed korigovati cijene. Ako zaposleni očekuju da će troškovi života biti veći, tražiće veće zarade. Takve promjene mogu se međusobno pojačavati.

Ipak, ne postoji jedno objašnjenje koje važi za svako poskupljenje. Nekada su presudni troškovi, nekada povećana tražnja, a nekada kombinacija više faktora.

Zato pitanje nije samo ko je povećao cijenu.Važno je razumjeti i zašto je do povećanja došlo.

Veća plata ne znači uvijek i bolji život

Pretpostavimo da vam plata poraste deset odsto. Na prvi pogled, to je dobra vijest.

Ali šta ako su u istom periodu cijene porasle dvanaest odsto?

Vaša plata jeste veća, ali je kupovna moć manja.

To je razlika između nominalne i realne vrijednosti zarade. Nominalna plata pokazuje koliko novcaprimamo, dok realna plata uzima u obzir promjene cijena, odnosno koliko tim novcem možemo da kupimo.

Zbog toga pitanje „Kolika mi je plata?“ nije dovoljno.

Treba pitati i: „Šta danas mogu da kupim za svoju platu?“

Jer upravo odgovor na to pitanje pokazuje da li zaista živimo bolje.

Da li je svako poskupljenje inflacija?

Ako poskupi kafa u jednom kafiću, to ne znači automatski da je riječ o inflaciji.

Možda su porasli troškovi zakupa, rada ili nabavke. Možda je vlasnik promijenio poslovnu politiku. Možda je procijenio da će gosti biti spremni da plate više.

Inflacija je šira pojava. Ona se odnosi na rast opšteg nivoa cijena u ekonomiji, koji se prati pomoću korpe reprezentativnih proizvoda i usluga.

Zato nije dovoljno pogledati jednu cijenu.Potrebno je pratiti šta se dešava sa cijenama u cjelini.

Ovo je važno i zbog još jednog razloga: lični osjećaj poskupljenja ne mora uvijek biti jednak zvanično izmjerenoj inflaciji. Ako najveći dio svog budžeta trošimo na hranu, stanovanje i prevoz, promjene cijena upravo tih kategorija posebno ćemo osjećati.

Drugim riječima, dvije porodice mogu različito doživjeti isti zvanični rast cijena, jer nemaju iste potrebe i navike potrošnje.

Kako centralne banke pokušavaju da obuzdaju inflaciju?

Jedan od važnih instrumenata monetarne politike jesu kamatne stope.

Kada su krediti povoljniji, građani i kompanije mogu biti spremniji da se zadužuju, troše i ulažu.Ako tražnja raste brže nego što privreda može da odgovori većom ponudom proizvoda i usluga, to može dodatno podstaći rast cijena.

Povećanjem kamatnih stopa centralne banke nastoje da poskupe zaduživanje i uspore pretjeranu tražnju. To može pomoći u obuzdavanju inflacije, ali efekti ne dolaze odmah i ne djeluju jednako na sve uzroke rasta cijena.

Postoji i druga strana ove mjere.

Skuplji krediti opterećuju građane koji se zadužuju, ali i kompanije koje finansiraju poslovanje i investicije. Ako se potrošnja iulaganja previše uspore, može usporiti i privredni rast.

Zato centralne banke imaju složen zadatak: da obuzdaju inflaciju, a da pritom ne izazovu nepotrebno snažno usporavanje ekonomije.

Važno je, međutim, razumjeti da Crna Gora koristi euro. Evropska centralna banka vodi monetarnu politiku za eurozonu, pa Crna Gora nema sopstvenu nacionalnu kamatnu politiku kojom bi samostalno odgovorila na inflaciju. Na domaće cijene utiču i drugi faktori, uključujući uvozne cijene, troškove poslovanja, tržišne uslove i fiskalne mjere.

Može li inflacija biti normalna pojava?

Možda zvuči neobično, ali savremene ekonomije uglavnom ne teže tome da cijene zauvijek ostanu potpuno nepromijenjene.

Umjerena i stabilna inflacija dio je uobičajenog funkcionisanja mnogih ekonomija. Problem nastaje kada cijene rastu prebrzo, kada je rast dugotrajan ili kada prihodi građana ne uspijevaju da ga prate.

Posebno su pogođeni oni koji najveći dio prihoda troše na osnovne životne potrebe i nemaju mnogo prostora za dodatnu štednju.

Za njih inflacija nije samo ekonomski pokazatelj u izvještaju. Ona je odluka da se odloži kupovina, odustane od nekog troška ili pažljivije planira svaki odlazak u prodavnicu.

Šta možemo da uradimo?

Kao pojedinci ne možemo sami zaustaviti inflaciju. Ali možemo bolje upravljati svojim novcem.

Možemo planirati kućni budžet, pratiti troškove, upoređivati cijene i praviti spisak za kupovinu. Možemo razmisliti koje kupovine zaista ne mogu da čekaju, a koje mogu biti odložene.

To ne znači da je odgovornost za inflaciju na građanima. Njeni uzroci su mnogo širi i zahtijevaju odgovarajuće ekonomske mjere.

Ipak, razumijevanje sopstvenih troškova može nam pomoći da donosimo promišljenije odluke.

Jer nije dovoljno znati koliko novca imamo na računu. Važno je znati i koliko nas košta svakodnevni život.

Na kraju, sve se svodi na jedno pitanje

Sljedeći put kada pogledate račun iz prodavnice, možda ćete se zapitati zašto je iznos veći negoranije.

Iza te razlike mogu stajati troškovi proizvodnje, energija, transport, ponuda i tražnja, ali i brojni drugi faktori.

Zato inflaciju ne treba posmatrati samo kroz procente i statističke izvještaje. Treba je posmatrati i kroz svakodnevni život građana.

Kroz ono što kupujemo, ono čega se odričemo i ono što nam ostane na kraju mjeseca.

Jer ekonomija nije samo broj. Ekonomija je naš svakodnevni život.