Kralj Čačka- Dobro jutro ljudi (Život u avliji...ukletoj) na vinilu

Kada sunce tiho zajezdi iza tmine i svojim dugim, tankim zracima posljednji put nježno prebere po krošnjama drveća, težeći umirujućim snovima i ugodnim riječima za laku noć, zapitate li se koliko djece ode u snove bez šolje mlijeka, majčinog poljupca i očevog milovanja po kosi. Mnogima je i to posljednji put.

Svijet se odavno pretvorio u jednu avliju, bez katarze i samilosti, svodeći svoju funkcionalnost na profit i besramni statistički podatak. Naši mikrosvjetovi nisu ništa drugačiji, samo što su nam plića blatnjava dvorišta, ali su i dalje u toj skoncentrisanoj životnoj kaljuzi na razvalini vjekova, misli ostale okamenjene u dalekoj prošlosti i zaluđivanja u današnjosti.

Futuristička proklamovana obećanja su samo još jedan niz mrtvih slika na živoj riječi. Oslikati istu, raspaljenim notama, želeći osvanuti u nekom novom svemiru, svoj avanturistički doprinos dao je i Nenad Marić na način umjetnika koji ordinira muzikom u svom izvaljanom spjevu na jedan pristrasan, no razuman način. Njegova intima prožeta kroz stihove ima samo jedan cilj: razbuditi uspavane, ožariti nihiliste i ponuditi želju tromima da već jednom potrče kroz vlastiti život.

Dugoočekivani album na vinilu se konačno pojavio i to kao dupli album u izdanju Croatia Records. U svom konačnom opredjeljenju album sadrži 24 numere.

Raduje me ispunjeno obećanje autora da je ipak izašao i dupli vinil, prema kojima, inače, gajim ona prava muzička osjećanja iz razloga što sam sve ove godine ostao analogni tip. Takođe me osobito veseli što je na samom albumu veoma studiozno rađeno, što su svirali tzv. živi ljudi, ne mašine potpomognute računarskim alatima, tako da i ovu priliku koristim da svoje viđenje iznesem kao običan pripadnik ljudskog roda o istim savremenicima koji su čvrsto zagrizli da istjeraju to što su i željeli.

Njegove numere nemaju nikakve veze sa bilo kakvim politikanstvom, pomodarstvom, ne svrstavajući se na bilo koju stranu, hoteći samo da nas natjera da mislimo svojom glavom, svijet osmatramo vlastitim očima i našim nogama gazimo po životnim stazama, da budemo ono što zaista i jesmo, a ne ono što od nas neko drugi stvara. Ne mogu se oteti utisku da je i sam razočaran, ali i ako malo bolje se zagleda u okvire Avlije vidjeće da su mnoge tarabe popadale, a da je čitav niz istrulio i samo čeka da skonča svoj vijek.

Album otvara numera već dobro poznata, Dobro Jutro Ljudi, a zatvara tema Prazno Veče. Sljedeća numera na prvoj ploči je tema Stranac. Nježna tvorevina, malo melanholična tema, prelijep sklad klavira i duvačkih instrumenata, kako izgleda kada laži preliju čašu smisla, kakav je osjećaj biti stranac u vlastitim cipelama, to je suština besmisla.

Lagano, ali sigurno Kralj Čačka nas uvlači u trominutnu temu, nagovještavajući u kom smjeru teku stihovi i muzika dalje. Kako je tužno na svojoj zemlji ostati sam.

Zatim slijedi numera Dan Za Noć, vesela rokabili tema, sa veoma atraktivnim središnjim dijelom gdje je sjajan solo nastup trube. Tema Gradovi u vrtlogu kabaretske muzike grade se veseli momenti numere, umjerenog ritma, daje sopstveno viđenje pojma grada i šta isti čini velikim, a to svakako nijesu zidine i mnoštvo ljudi. U trećem dijelu numere perfektan okršaj solo gitare odaje neskriveno bluz raspoloženje. Zanimljiva petominutna epizoda.

U Svoj Rodni Kraj je šesta numera na albumu, tiha klavirska tema u kojoj autor objašnjava zašto ne želi da se vrati tamo gdje je ponikao, nenormalnosti su različite, ali postoje svuda. Sve je moguće, ali to je izbor onoga koji odlazi ili ostaje.

Slijedi numera Povedi Ljubav Sa Mnom. Interesantan početak sa bubnjevima u džez stilu. Lagana, inspirativna, upozoravajuća, jednom riječju teška numera u još težim vremenima satkana. U tih četiri minuta smirenosti autor vidi i realizuje ljubav na svoj način.

Sljedeća tema je Mjesec Me Na Igru Zove, numera koja vuče na karnevalsku feštu, odlična brass sekcija, uz sjajni tekst, angažovana priča, želja da se skinu lični okovi, a onda je lako zaplesati i sa mjesecem. Brza i dinamična numera sa krasnim svršetkom zvona na kraju. Zamišljam i zašto.

Osma numera na albumu nosi naslov O Džoni. Kantri numera o priči o mladiću savremenog našeg lokalnog svijeta, koji sem srca ništa drugo nema, a tako se trudi da ispliva, no u ovom našem nerazumjevanju ličnih sloboda, ostaje mu samo da nauči da umre.

Sledeća numera je Plati Pa Se Klati, vesela, poučna pjesmica, kao da je rađena za cirkusku šatru ovosavremenog svijeta. Sve se svodi na tešku računicu, ništa za badava...

Slijedi Ja Love Tebe, nježna tema, ljubav na naš način.

Idući song je Dajte Mi Kišobran gdje u nešto manje od tri minuta, eksplozivnog ritma, kišobran simbolizuje sve, osim one njegove najprostije namere. Na ovim prostorima uvijek se bilo teško održati, a uglavnom se nije imalo gdje ni skloniti. Vrlo, vrlo angažovana numera.

Prvu ploču zatvara numera Spasi Nas Od Nas, lagana numera gdje opkrojava srce, razum i glas, sarkastična numera, gdje se duvački mehanizmi i klavir fino dopunjuju. Zaista nije se lako spasavati od sebe samog, ta ukleta težnja da nam se loše uvijek dobrim vrati...

Drugu ploču, na A strani, otvara numera Amnestija, tekst o opčinjenosti gubitnika hodajući ka nekom boljem svijetu, sjajni lirski elementi duboko skriveni ispod stihova uz gipkost orgulja daju poseban štimung, veoma interesantna numera, gdje sve sem zaborava, ovdje se plaća...

Dok Kiša Pada je sljedeća numera melanholičarskog tipa gdje u par minuta pomenute teme tekst lagano bridi ispod pravog značenja riječi, ta nebeska kapa teško da ima drugo značenje do trezvenog zajedništva.

1024 x 768 piksela je bluz u stilu Tom Waitsa iz sedamdesetih godina gdje u pet minuta priče nudi zanimljivu tematiku, ali uz pažljivo slušanje. Zamislite sebe u nekom baru u ranim jutarnjim satima...

Tražim Način je u tri minuta nadigravanja klavira i vokala samo još jedna kratka storija o prolaznosti svega. Traži se način da se probudi...

Spavam U Špajzu jednostavna numera koja govori o slobodi, bez obzira na okruženje. Dinamična, vesela i numera koja odiše nekom čežljivom nadom. Sa podosta kantri elemenata, razvučenog klasičnog rokenrola, ali sve u duhu samog autora.

Sljedeća numera Kuda Ide Ovaj Svijet je kratka angažovana numera u manje od dva minuta raspevanog vokala i klavira.

Zatim ide tema Ludi Svijete, kratka ambiciozna numera, kabaretskog tipa, takođe u manje od dva minuta, od umjerene do ekstra brze numere, osjeća se da je kraj urađen kao u nekom rusko-etno momentu.

Šta Se To Desilo Sa Nama je osma numera na drugoj ploči. Odlična bluz tema koja se bavi preispitivanjem nama samih. Petominutni osvrt uz klavir, brass sekciju, kao da lomi naš svakodnevni život. Možda i najljepši tekst na albumu, svaka riječ je precizno zadata, nema skrivenih riječi. Zato i boli.

Svak Traži Ljubavnu Stvar je brza numera gdje Kralj Čačka daje svoje viđenje ljubavnog zajedništva. Solo gitara je urađena u stilu čuvenog BB Kinga, kratko i efektno.

Zatim slijedi već dobro poznata numera Hej, Hej Mama, Hej, Hej, Tata.

Pretposlednja tema na albumu je Pjesma O Kukanju, još jedna pređašnja numera. Zborno kukanje, bez preduzimanja bilo čega konkretnog. Razvučena numera, u muzičkom smislu osjećam kao da je Louis Armstrong odsvirao trubu.

Album zatvara numera Prazno Veče. U pet i po minuta daje sliku i priliku sadašnjosti, gdje ljude nije briga ni za šta. Gitara i vokal odišu kompaktnosti u otkrivanju zalaska sunca i prepoznavanju sličnosti. Kao da se želi reći da ima još nas koji ne mislimo usiljeno, nategnuto, ali da sve to ima svoju cijenu.

I iz samog omota albuma može se mnogo štošta nazreti. Nesporno je da je Kralj Čačka ljubitelj crno-bijele fotografije, svakako svjestan vremena u kome živi, da iz sivila fotografije samo sjajem zrači naslov albuma, pogled u neizvjesnost umjetnika sve govori. Jedino je spuštena rampa u boji, a ona sama za sebe zbori mnogo više nego što tišina u suton liježe.

Umjetnik, imam utisak, kao da stoji na dami iznad rijeke i gleda u istu sa nekakvom nostalgičnom dozom tuge. Poleđina albuma takođe je odrađena u crno-bijelom maniru, a autor kao da se vraća korakom unazad, kao da, ne samo da mu je Prazno veče neispunjeno na način koji bi on želio, nego da i taj hod kojim odlazi, više djeluje nekako razočaravajuće no nošen bilo kakvom nadom. On nije umoran, on je željan svjetlosti i vazduha, vjere u druge ljude i zaista želi svim svojim bićem osjetiti ukus prave slobode. Dizajn omota uradio je Dragomir Nikolić, a fotografije Mikša Anđelić.

Tekst i muzika je djelo Nenada Marića, dok je produkcija samog albuma i svih aranžmana ostavljena Marku Mariću, kao nemjerljivom i sigurnom osloncu. Ono što mi se posebno svidjelo na albumu je veoma pažljivo odnegovana duvačka sekcija, izuzetno harmonično upakovana i daje neko posebno nadahnuće sveukupnom albumu. Aranžmane za brass sekciju uradio je Ivan Ilić. Album Dobro Jutro Ljudi izdala je Croatia Records.

Nenadova, iliti Kralja Čačka, doza cinizma mjerljiva je samo sa njegovom duhovitošću i nesvjesno ocrtanom harizmom u stihovima koji lagano na tihoj vatri se peku. Razvaljani prostori šume u ušima kao posljednje kapi prvih proljećnih kiša. Sve je nekako drugačije, istančanije i nadahnutije, a opet nekako daleko, još nedokučivo i nedodirljivo na onaj način na koji pjesnik želi da njegove riječi budu, ne samo shvaćene, nego i uzvraćene. To nerazumijevanje nas samih, odnosno želja da se ne upuštamo u to da i druge, drugačije od nas samih, shvatimo, je ona kušnja koja vijekovima stvara trvenje u samom ljudskom rodu. Urođena bahatost, istančana svirepost i nespoznaja ranjivosti života je onaj tas na vagi koji u provaliju gura. Bio bih licemjer kada ne bih rekao da nisam i sam packe dobio od petogodišnjeg unuka, kada sam ga blago prekorio da me ne voli, na šta je on spremno odgovorio da to nije istina, da me voli, ali da ga ne razumijem. I u pravu je. Ne treba puno da bi se shvatilo da godina proizvodnje i pređena kilometraža nisu ništa naspram iskrenosti i čestitosti.

Kralj Čačka ima dovoljno, ne samo umjetničkog iskustva, već i ličnog opstojanog daha, vidi se da je i sam život duboko u njemu brazdio sve one puteljke koje on svakako ne bi htio imati. No, one su tu, svjestan je da osvijetljenost puta vodi kroz mrak, da nema radosti bez neizrecivog bola, da, što je put duži, to je isti neizvjesniji, ali da volja posljednja mora iz samog čovjeka pobjeći u izgnanstvo.

Pjesnik oslikan dušom provincijskog zavjeta, Nenad Marić iliti Kralj Čačka, u tišini lirike plamti kao zadnji vapaj obespravljenih, uznesen u koraku malog čovjeka opsjednutog mislima o sopstvenom postojanju i onome što bi pokušao biti. Tri tačke poslije svakog nedovršenog stiha, govore više no bujica riječi niz talase neograđenih rječnih korita. Da, bolje se vidi u tmini, no u unakrsnoj svjetlosti dana. Na kori dubinskih misli, samo odsjaji tragova tišine. Diskretno tužni artist kročio je osmotreno na scenu. Tišina sa njegovih usana ujedala je za svaku izgovorenu riječ i ispirala svako zrno njegove unutrašnje vizije o iluzijama koje je zidao oko sebe. Kao oslijepljeni kipar njegove ruke grubo su valjale život ispred njega. Ljepljivo, stidljivo i opečeno kapale su misli niz jezičke nedoumice i isparavale ka tmurnim oblacima. Rafovi njegovih čežnji bili su prazni i ogoljeni. Čvrsto je stajao na mjestu zločina svoje umjetnosti, sa uzdahom dječaka koji tek bira svoje svjetove, gradi maštu na način uskrsnuća svojih djela, strukturalno preobražen u izbledjele niti svojih veza, bez ikakvih skrupula, kao posljednji gost na piru bez zdravice i kuckanja kristalnim čašama.

Umor, kao narativ ugrizle prošlosti, isklesan je iz lenjosti neobuzdane tišine, zakopao je duboko ispod svih onih otrovnih stega protiv kojih je pjevao niz omalene uličice sjećanja kojima je hodao, želeći, poput slijepog putnika na rječnoj lađi, da pobijedi sopstveni zanos iskrica koje su mu parale oči. Nije to bio sjaj čovjeka koji se budio iz tame osame, već pogled pume u mrklom mraku spreman na posljednji odbrambeni dodir. Ne opraštajući nikome za neizgovorene riječi i neiskazana djela, kao usnuli poeta šarao je riječi niz žice od gitare. Tako jednostavno, veselo-tužno i nadahnuto, može samo čovjek koji je davno, preispitujući sebe, ubio zvjer u svom liku i dao priliku da od drugih bude voljen, ali i šansu da voli sve one ljude koji traže sebe u nedogledu svojih nedosljednosti i životnih promašaja.

On nije kralj u Nedođiji ljudskih gluposti, već varvarin u ljušturi svojih nagomilanih osjećanja. Jecajući kroz osmijeh datirane sreće i skidajući veo sa ocrnjenih misli, pružio je prste kroz dodire nade u svijetu koji okamenjen u svom pijanstvu ište milost od onih čija su čuvstva davno sahranjena u grobovima bez ikakvih obilježja. Rađajući svoje potomke bez osjećaja stida i ljubavi, pretvorili su planetu u mrtvilo stremljenja i bezdušnih tirana kojima je poznat samo jezik sile i oštrica mača na papiru sagorele vjere. On nema jaku kartu u svom špilu, svi njegovi brojevi prostodušnošću zbore, ali rječitost njegove misli oblake u svemiru valja.

Klošarski zadah i vatromet bola niz padine izrečenih, a besmislenih pokušaja, samo mu je izgradilo gard koji se isključivo otrežnjenom ljubavi može spustiti. Ne, ne drži on isti zato što se želi nehajno odbraniti, on iz očiju puca i truje zvjezdanu prašinu, vraćajući one mostove što su ih drugi rušili i zametali u dubokoj raskalošnoj gluposti i bahatosti.

Uvijek sam se pitao je li On bolji kao muzičar, pjesnik ili slikar. Opservacije njegovih puteva dale su odušak u svim oblastima umjetnosti kroz koje se bori kao sluga kihotskih vrela. Njegove vjetrenjače su postojane, opipljive i spremno čekaju vjetar da ih uzdigne. Da li je uvijek suštinski razumljiv? Naravno da nije, on i ne teži da bude shvaćen i hvaljen, njegovo izgnanstvo nudi ruku i razum, njegova kičica slaže boje onakve kakve zaista i jesu, a ne onakve kakve bismo ih voljeti vidjeti. Tekstovi njegovih pjesama nemaju zaplet, istina je ono što vodi njegove riječi u note što boje naše duše. Bogomdani talenat on ne krčmi u rogobatnom obračunu sa neistomišljenicima, već im ukazuje na crtu koja ih vodi do dveri o kojima sanjaju, o prostom iskazanom ljudskom dodiru pod svakodnevnim, a ne doživljenim dostignućima. Njegove riječi ne opijaju, one trijezne, ne suviše brzo, ali indoktrinacija je zagarantovana, a protivotrova nema.

I tako nadahnut i misaono čestit, slaže akorde u jedan stih koji svojom snagom razbija ogledala što iskrivljenu sliku daju. Biti nemoćan pred svijetom jačih je u redu, ali biti očajnik u sopstvenom tijelu je nešto što Kralj Čačka ne dozvoljava, kako drugima, tako i samom sebi. Draž njegovih ličnih opisa proističe iz društvene frustracije i on je svjestan da od istih ne može uteći, te, ako je već tu, neće podići ruke i istaći bijelu zastavu, no će zasukati rukave i pokušati još jednom, i opet pokušati i opet uzdići ono zrnce pravdoljubivosti koje čami u svakom čovjeku. Njegova topla riječ liječi, a muzika previja sve one neizbježne rane kojima se svakodnevno sakatimo u carstvu beskičmenjaka.

Zanesen, ali ujedno i oprezan, njegovi songovi krstare ovim podnebljem nenametljivo i blaženo, očekujući da njegov album na starom dobrom vinilu i fizički dospije u ruke onih koji su shvatili da vrijeme provedeno sa braćom Marić, Nenadom i Markom, ne samo da oplemenjuje dušu, nego i misaono zalječuje sve one neizvidane rane na malim, običnim ljudima. Naravno da nikada nećemo vidjeti sopstvenu veličinu, ako se ne izdignemo iznad malih, sitnih stvari koje tako uspješno godinama guramo pod nevidljivi ćilim. Muzika Kralja Čačka nudi sasvim drugačiji pogled na talase kojima se ispira svakodnevica. Te lagane krhotine daju se prilijepiti, ali biljeg ostaje. O tim, malim, a neodlučnim ljudima u svojoj nedorečenoj kretnji pjeva poeta, slikar i muzičar. Kome šta treba, uzeće od njega. Ruka je ispružena...

Sam album Dobro Jutro Ljudi je još uvijek u nastajanju, nedorečen u otkrovenju početne želje, ali zato veoma smisleno aktivan, sa izvjesnom dozom gorčine, razočaranosti i sjete okovan, no poslije završne numere, kotrljaju se tri tačkice, kao neugasla nada da se može uvijek brže, pametnije i nadahnutije. Isti traži kontinuitet u slušanju i onda bi se moglo razumjeti i jutro u nastajanju. Poslušajte album pažljivo, u kontinuitetu, od početka do kraja, i barem djelimično razumjećete umjetnika koji je svaki stih, svaku notu, unoseći na album, želio podijeliti sa drugima. To je taj njegov umor vidljiv u pogledu, ali ne i u glasu. O njegovim životnim stavovima sve je rečeno...