Manastir Reževići iz pera Stefana Grlomana

Manastir Reževići, zadužbina Svetog srpskog kralja Stefana Prvovjenčanog, kao i cara Dušana "Silnog", po samom svom istorijatu, datira iz 13. vijeka i traži naoštreno "čulo duha" kada mu se prilazi, pazimo (!) da "tamo" priđemo ne samo sa nogama i očima tjelesnim!

Foto: Stefan Grloman

Jedna je metafora posebno zanimljiva. Paralela - a upravo se u fizičkoj paraleli nalaze jadranska magistrala, kako je nekada zvana "žila kucavica" koja veže hladni sjeverni Jadran - Istriju i Dalmatiu cilu sa južnim Jadranom, sve do Otranskija vrata, ta je "cesta" prošla na svega 50-ak metara od vječnosti: od Manastira Reževići.

Ako bi skrenuli naglo, jer kako se drugo isključiti iz manitog ritma svakodnevnice, sa karavana b(l)udnog koji i danju i noću odvozi i dovozi "putnike" od nekud do negdje, neumorno asfalt "peglajući" svakog trena, i uključili se u mir, u tišinu koja skuplja vjekove u svoju melodiju...gdje isključen nama znani opseg zvuka, a tišinom pjevaju pjesmu Heruvimi i širi je ka moru! O da, jer je manastir kao duhovni svetionik na 100 metara nadmorske visine, na brdašcu iznad obale same, i eto jedino što ne svijetli u noći, ali zvoni melodijom sabranja u ljubavi!

Foto: S.G.

Dakle 50 metara, svega da se duhom odvežete od čvora, petlje jadranske (magistrale) i spojite sa nebom iznad mora! Današnje vrijeme traži od čovjeka malo ( a to je u isti mah i previše ), par minuta i stotinjak koraka da bude sposoban preobraziti se i (pro)naći sa Bogom.

Zašto je Manastir Reževići objekat duhovne navigacije?

Nekada je navigavat značilo umijeće u dva smisla: vještine i umjetnosti i još je značilo znanje. Dakle sve to troje: neraskidivo, kao Sveto Trojstvo, a jedna je crkva u manastiru upravo Svetoj Trojici posvećena.

Foto: S.G.

Elem, orijentacija pomoću zemaljskih - "tera" - zemlja, dakle terestičkih objekata značila je da sa mora znamo udaljenost i visinu vidnih, istaknutih "tačaka". Na našoj se obali takvima mogu najbolje prikazati, pazimo sada (!) na pomorskim kartama označeni najviši zvonici crkava. Pravce, udaljenosti i kurseve crtali bi stari marineri pomoću šestara i lenjira ( dakle kao i "slobodni zidari" ) i orijentisali bi svoje lađe uz pomoć Boga samog, kao i svoje duše, (pri)znali to ili ne!

Foto: S.G.

Hrišćanska simbolika i to ona "predraskolna" u mnogome određuje Manastir Reževići, dakle između Istoka i Zapada on ih ne graniči, već ( vengo ) spaja!

Slikarske bravure, gotovo milenijum stare freske u crkvama Sv. Stefana Prvomučenika i Uspenja presvete Bogorodice su one pred kojima se klanjam zaista! Ove dvije crkve, sa onom trećom i najmlađom Svete Trojice, upravo čine Sveto Trojstvo.

Stefan Grloman