Pozorišni reditelj Filip Grinvald za "Otvoreno": Nezavisna scena je prostor bez kompromisa, a pozorište i dalje ima moć da mijenja svijet

Pozorišni reditelj Filip Grinvald boravi u Budvi, gdje kroz saradnju sa nezavisnim teatrima donosi specifičan, vaninstitucionalni umjetnički izraz. Gostujući u emisiji „Otvoreno“ na programu Radio-televizije Budva, Grinvald se osvrnuo na svoje nedavne uspjehe pred budvanskom publikom, izazove sa kojima se suočava nezavisna scena, ali i na duboku krizu i magiju savremenog dramskog teatra.

Grinvald je budvanskoj publici nedavno predstavio dva regionalno zapažena projekta nezavisnog pozorišta. Prvi je komad „Zaborav“ (Teatar „Treći prostor“), rađen po tekstu prošlogodišnjeg Gonkurovog laureata Lorana Movignea, koji je reditelj nedavno izveo po 87. put. Ova mobilna predstava, specifična po tome što zahtijeva samo prazan prostor i tišinu, izvođena je na najrazličitijim lokacijama – od stanova i zatvora u Spužu, do psihoterapijskog centra za djecu sa smetnjama u razvoju.

Druga je predstava „Toplo“, rađena po tekstu nobelovca Juna Fosea, nastala u saradnji sa nezavisnim pozorištem LOFT (Location of Freedom Theatre), koje okuplja ruske i ukrajinske umjetnike sa privremenom adresom u Budvi. Ova predstava je prije tri nedjelje odigrana i na prvom crnogorskom pozorišnom šou-kejsu (showcase).

Izlazak iz institucija kao spas za umjetničko djelo

Objašnjavajući svoj potpuno nezavisan i vaninstitucionalni put, Grinvald ističe da je rad na nezavisnoj sceni ogroman izazov, ali i svjestan izbor kako bi se izbjegli truli kompromisi koje sa sobom često nosi rad u institucijama.

„Shvatio sam da je količina kompromisa koju je u posljednje vrijeme potrebno napraviti u institucionalnom pozorištu prosto neprihvatljiva, jer na kraju to košta samo umjetničko djelo. Zato sam se odlučio za nezavisni put. Sve je više ljudi koji stvaraju ovaj paralelni tok, a preduslov za to su zajedništvo, upornost i motivacija, zbog kojih se svi ti izazovi obavljaju sa zadovoljstvom“, kazao je Grinvald.

Reditelj dodaje da ga je u Budvu, pored transgeneracijskog nasljeđa i porijekla sa ovih prostora, doveo niz čudesnih podudarnosti i umjetničkih povezivanja – ono što je Karl Gustav Jung definisao kao sinhronicitet. Trenutno u Budvi započinje rad na novom komadu u saradnji sa novoosnovanim nezavisnim pozorištem „Teatar Džoj scena“ (Joy scena), čiji koncept ocjenjuje kao izuzetno zanimljiv i otvoren za edukaciju budućih stvaralaca.

Kriza dramskog teatra i povratak istinskoj magiji

Govoreći o stanju u savremenom pozorištu, Grinvald je iznio kritički osvrt na gubitak teatarske magije, naglašavajući da je dramski teatar danas u krizi jer robuje festivalskim i produkcijskim rokovima.

„Nekad je i loše pozorište imalo magiju, a danas ni dobro nema. Nešto se dogodilo. Što je kriza u svijetu veća, pozorište bi trebalo da ima više motiva da bude ogledalo stvarnosti, ali to je danas rijetkost. Da bi pozorište bilo čudo, ono mora da ima dobru ideju i mora da bude jako dobro uvježbano, a za to je potrebna posvećenost i vrijeme. Danas se na predstavi radi pet-šest nedjelja, isto kao i prije dvadeset godina, ali to vrijeme danas više nema istu težinu. Za predstavu je potrebno mnogo više rada da bi zablistala umjetničkim sjajem“, naglasio je reditelj.

Uprkos izazovima, prvenstveno onim koji se tiču privlačenja publike na nezavisne scene na ovim prostorima za razliku od Južne Amerike gdje su takva pozorišta dupke puna, Grinvald je siguran u jedno – pozorište i dalje mijenja pojedinca, a samim tim i društvo.

Protivteža komercijalizaciji i jubilej Grada teatra

Kao diplomac sa akademije koja baštini ozbiljnu tradiciju, Grinvald naglašava važnost njegovanja posvećenog, umjetničkog pozorišta. Osvrnuo se i na budvanski kulturni kontekst, prepoznajući značaj Javne ustanove Grad teatar, koja ove godine obilježava značajan jubilej – 40 godina postojanja.

„Ponuda koju vidimo kada prođemo budvanskom rivom, u smislu muzike i zabave, umije da bude prilično problematična. Zato je divno što postoji ta niša festivala kao što je Grad teatar, koja pravi neophodnu protivtežu i predstavlja jasan umjetnički stav u odnosu na popularnu stvarnost. Imati taj eks-jugoslovenski kulturni prostor je velika privilegija, jer nas veže jezik koji nam omogućava da blisko sarađujemo i stvaramo jedni sa drugima“, zaključio je Grinvald, uputivši toplu poruku gledaocima za kraj:

„Dođite u pozorište. Čak i onda kada vas malo mrzi, kada ne znate kako da se organizujete oko parkinga i kada vas sitnice zadržavaju kod kuće. U pozorištu umije da se dogodi nešto što vam može promijeniti dan, a nekada i čitav život.“