Dejan Savićević o Franku Bareziju: "On je bio Milan"

Fudbalski svijet i dalje se oprašta od legendarnog kapitena Milana, Franka Barezija, a prvi čovjek FSCG Dejan Savićević vrlo emotivno je govorio o svom mentoru, saigraču i prijatelju za "Gazete dello sport".

Savićeviću je teško pala vijest o Barezijevoj smrti nakon duge borbe.

"Steže me u grudima, imam težinu koju ne mogu da opišem. Jadni Franko, koliko mi je žao. Bio je moj kapiten, moj veliki kapiten. Volio je mene, volio je sve nas, jer smo bili Milan. Ali Milan je bio on, nije bilo i nikada više neće biti nikoga kao što je bio on", započeo je razgovor sa renomiranim italijanskim listom popularni Genije.

"Velika osoba, veliki čovjek. I veliki saigrač, čudesan fudbaler: imao je fudbal u sebi, sve je razumio, imao je nevjerovatan pregled igre. 'San Siro' je pjevao: 'Jedan kapiten, samo je jedan kapiten'. Bilo je prelijepo slušati te pjesme, od njih se ježila koža, davale su snagu svima".

Kada ste se upoznali?

"Znao sam ko je, izuzetno snažan i poznat defanzivac. U Jugoslaviji, u Crvenoj zvezdi, bio je veoma cijenjen. Onda smo se sreli u Kupu evropskih šampiona 1988. godine. Prvo na 'San Siru', a zatim u Beogradu".Čuvena noć u magli. Penali...Sjećam se samo da sam ja promašio, a Franko pogodio. Milan je zatim zasluženo osvojio Kup. Bila je to sjajna ekipa, a Franko jedan od najboljih. Ne, ne, izvini: najbolji".

Sada kažu da je bio bolji od Bekenbauera. Je li tako?

"Bekenbauera sam gledao samo u reprezentaciji, bio sam dječak, imam daleka sjećanja. Bio je šampion, velika klasa. Barezi je bio poput njega. Zapravo, on i Paolo Maldini bili su najveći na svijetu. Franko je osvojio mnogo, a trebalo je da osvoji još više".

I Zlatnu loptu?

"Prije svega nju. Ma dajte, to je sramota. Kako Bareziju ne dati Zlatnu loptu? Ali vi ste krivi...".

Kako mi?

"Vi novinari. Nijeste glasali za njega. Pobjeđivali su samo Holanđani. Rajkard je uvijek bio ispred njega, dobijao je prva mjesta. Uz sve poštovanje prema Rajkardu, govorimo o veznom igraču, dobrom dodavaču, dobrom fudbaleru. Ali Barezi je bio nešto drugo: bio je fenomen. Nemoj mi pričati o Zlatnoj lopti jer se iznerviram...".

Osvojio ju je Njemac Zamer...

"A Kanavaro? Molim? A ne Franko Barezi, jedan od najvećih defanzivaca u istoriji fudbala. Ne kažem da je sramota, ali nisu bili kao Barezi. On je imao još jednu veliku vrlinu: nije se ljutio. Govorio je: 'Dobro, hajde, pustimo to, razmišljajmo pozitivno'. Bio je lider, prelazio je preko svega".

U kakvim odnosima su bili Genije i Kapiten?

"Odličnim. Pomagao je svima. Uvijek sam osjećao da je uz mene, nije mnogo govorio, ali je uvijek bio tu. U početku sam bio u krizi, nisam igrao, bilo mi je teško. Franko bi me zagrlio i tješio: 'Hajde, Dejane, budi strpljiv, ima nas mnogo i svi smo dobri'. Ja sam želio da odem, a on mi je govorio: 'Gdje želiš da ideš? Ovdje smo u Milanu, gdje će ti biti bolje?' Govorio mi je: 'Ne ljuti se, ne odustaj'. On nikada nije odustajao. Uvijek bi ti poklonio dio svoje sreće.“

Da li neki trenutak posebno pamtite?

"Bilo ih je mnogo. Mogao bih da navedem neku utakmicu u Kupu, neko finale. Ali ja se sjećam njegovog gola protiv Padove. Ostao mi je duboko urezan u sjećanju. Bilo je prvo kolo prvenstva 1995. godine i prva utakmica Vee i Roberta Bađa. Džordž je postigao lijep gol glavom, Padova izjednačila, a onda se Barezi uključio u napad. Vea mu je dobro dodao, Franko je u šesnaestercu primio loptu grudima, spustio je na butinu, zatim je udario unutrašnjom stranom stopala i poslao u ugao. Trebalo je vidjeti tu sreću. Izgledao je kao dijete, trčao je kao u transu, svi smo ga zagrlili i zatrpali. Bilo je dirljivo. Taj Barezi imao je 35 godina i odigrao oko 500 prvenstvenih utakmica. Bio je srećan i uzbuđen kao dječak. Onda je otišao pred televizijske kamere i ozbiljno rekao: 'Momci, moramo još mnogo da radimo'".

Mnogo puta vam je bilo lijepo zajedno. Kao u polufinalu Kupa protiv Pari Sen Žermena 1995. godine. Sjećate li se?

"Kakvo pitanje. Kako da zaboravim? Tamo 1:0, na 'San Siru' 2:0".

A Savićević je postigao dva gola.

"Za PSŽ su igrali Vea, Bravo i Žinola. Na kraju me je Franko zagrlio i rekao: 'J..., Dejane, stvarno si genije'. Povrijedio sam se i nijesam igrao finale protiv Ajaksa. Mogli smo da osvojimo drugi uzastopni Kup. Sve su to lijepa sjećanja. Ali Franka više nema".

Kada ste se posljednji put čuli?

"U maju, mislim. Bio sam u kontaktu preko Danijelea Masara. Prije izvjesnog vremena bio sam sa njim u jednom Milanovom klubu blizu Bergama. Uvijek je bio ljubazan i dostupan".

Hoćete li doći da se oprostite od njega?

"Naravno. Učiniću sve, bio je moj kapiten i moj prijatelj. Ali zašto sahrana nije u Duomu? On je Franko Barezi i zaslužuje Duomo, kao umjetnici i političari. U utorak ću, petnaest minuta ranije, biti ispred crkve".

Dejan Savićević trenutno se nalazi u svojoj kući u Budvi, odakle će u utorak poći za Milano da se oprosti od svog nekadašnjeg saigrača i kapitena.