Kristijano Ronaldo rekao zbogom Portugalu

Čovjek koji je oborio sve rekorde portugalskog i svjetskog fudbala, odigrao najviše utakmica u dresu reprezentacije - 234, i dao najviše golova - 146, odlučio je da kaže zbogom.

Kristijano Ronaldo je danas obavijestio javnost da je odlučio da se oprosti od nacionalnog tima Portugala, samo mjesec nakon što je napustio kamp usljed nesporazuma sa selektorom Žoržom Žezusom.

CR/ je bio na spisku za utakmice Lige nacija, ali je riješio da se oprosti i poslao dirljivo pismo.

„Portugalskom narodu,

Došao je dan da vratim dres i kapitensku traku reprezentacije koja pripada svima nama.

Nikada nisam osjećao da su oni isključivo moji, ali sam tokom 23 godine imao privilegiju i odgovornost da ih nosim, branim i s ponosom predstavljam na stadionima širom svijeta.

Danas je došao trenutak da ih prepustim budućim generacijama. To nije bila laka odluka, jer se neke odluke ne donose samo razumom. Donose se i srcem.

Privodim kraju putovanje koje je počelo u avgustu 2003. godine i koje mi je zauvijek promijenilo život.

Kada se osvrnem i razmislim o svemu što sam doživio s reprezentacijom, ne vidim samo utakmice, golove, rekorde ili trofeje. Vidim ljude.

Vidim iseljenike koji su se tokom tih 90 minuta osjećali makar malo bliže Portugalu. Vidim milione Portugalaca koje nikada nisam lično upoznao, ali koji su postali dio mog života.

Jer, na kraju krajeva, fudbal je mnogo više od igre. Fudbal su ljudi.

Tokom čitave reprezentativne karijere uvijek sam pokušavao da pomjeram sopstvene granice. Želio sam da pobjeđujem, želio sam da budem najbolji, želio sam da ispišem istoriju.

Uvijek sam bio zahtjevan prema sebi. Uvijek sam želio više. Uvijek sam vjerovao da možemo dalje i dao sam sve što sam imao za ovaj dres.

Bilo je savršenih popodneva i noći. Bilo je pobjeda koje nikada neću zaboraviti. Bilo je i poraza kojih se i danas bolno prisjećam.

I ja sam griješio. I ja sam patio. Bilo je trenutaka kada portugalskom narodu nisam uspio da pružim ono što je toliko želio. Ali nikada nisam odustao.

I, iznad svega, nikada nisam prestao da osjećam ponos što predstavljam Portugal.

Tokom svih ovih godina naučio sam neke veoma jednostavne stvari: golovi dolaze i prolaze, trofeji na kraju završe u muzejima, rekordi se prije ili kasnije obore, ali postoji nešto što vrijeme nikada ne može izbrisati.

Mjesto koje zauzimam u srcima ljudi.

Ako sam vas ikada usrećio, ako vas je neki moj gol natjerao da zagrlite nekoga, zaboravite na brige ili osjetite ponos zbog naše zemlje, onda je sve vrijedjelo.

Jer i to znači biti Portugalac.

Zajedno patimo. Zajedno ustajemo. Zajedno ponovo vjerujemo.

Portugalu će uvijek biti potrebni mladi ljudi koji sanjaju, igrači koji nikada ne odustaju i nove generacije koje vjeruju da je moguće stići tamo gdje niko prije njih nije stigao.

Jer zemlja koja nastavlja da stvara nove heroje jeste zemlja koja nikada ne prestaje da vjeruje u sebe.

Svojim saigračima iz reprezentacije želim da uputim posebnu poruku.

Hvala vam za svako istrčavanje, svaki zagrljaj, svaku raspravu, svaki trenutak tišine prije izlaska na teren, svaku pobjedu koju smo zajedno slavili i svaki poraz koji nas je učinio jačima.

Imao sam privilegiju da budem vaš kapiten, ali nijedan kapiten ne korača sam. Svi ste vi dio moje priče.

Svim trenerima, direktorima, ljekarima, fizioterapeutima, ekonomima, članovima stručnog štaba i brojnim ljudima koji su tokom svih ovih godina radili sa mnom - hvala vam.

Mnogi od vas nikada se nijesu pojavili na fotografijama, ali bez vas nijedna od tih fotografija ne bi bila moguća.

Mojoj porodici, hvala vam što ste ovaj san dijelili sa mnom.

Hvala vam što ste razumjeli moja odsustva, odricanja i trenutke kada je reprezentacija morala da zauzme mjesto u mom životu koje je pripadalo i vama.

Ako sam stigao ovako daleko, to je zato što smo uvijek išli ruku pod ruku.

A portugalskom narodu, svakom Portugalcu širom svijeta, želim da kažem još samo jednu stvar.

Postoji jedna slika koju ću zauvijek nositi sa sobom. Trenutak kada počne da se intonira državna himna.

Pogledam oko sebe. Vidim svoje saigrače. Vidim tribine.

Vidim djecu, majke, očeve, babe i đedove. Vidim Portugalce koji su doputovali izdaleka samo da bi bili tu.

I u tim trenucima sve naše razlike nestaju.

Nema klubova. Nema boja. Nema društvenih klasa. Nema profesija. Nema različitih mišljenja.

Postoji samo jedna ljubav: Portugal", poručio je Ronaldo.