Na današnji dan u SAD-u dogodio se najveći teroristički akt u 21. vijeku - Veo tajni i dalje stoji nad 11. septembrom 2001.godine
Prošlo je 25 godina od 11. septembra 2001. godine, dana koji je ostao upisan kao jedan od najtragičnijih trenutaka savremene istorije. Teroristički napadi u Sjedinjenim Američkim Državama odnijeli su gotovo 3.000 života, a posljedice tog događaja osjećaju se i danas – od američke spoljne politike i bezbjednosnih mjera do ratova koji su uslijedili i dubokih promjena u međunarodnim odnosima.

Tog jutra četiri oteta putnička aviona iskorišćena su u napadima. Dva su udarila u kule Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku, treći u Pentagon, dok se četvrti, „United Airlines Flight 93“, srušio u Pensilvaniji nakon što su se putnici suprotstavili otmičarima.
Srušile su se obje kule Svjetskog trgovinskog centra, a kasnije istog dana urušila se i zgrada 7 Svjetskog trgovinskog centra, koja nije bila direktno pogođena avionom. Upravo će način na koji su se urušile pojedine zgrade postati jedno od ključnih uporišta brojnih teorija zavjere koje su se pojavile nakon tragedije.
Američke istrage zaključile su da su napade izveli pripadnici Al Kaide, organizacije koju je predvodio Osama bin Laden. Komisija koja je istraživala napade utvrdila je niz propusta američkih obavještajnih i bezbjednosnih službi, uključujući probleme u razmjeni informacija i koordinaciji između institucija.
Napadi su pokrenuli američku vojnu intervenciju u Avganistanu, a nekoliko godina kasnije uslijedila je i invazija na Irak. Pojačane su kontrole na aerodromima, proširena ovlašćenja bezbjednosnih službi, a pitanje terorizma postalo je centralna tema američke i međunarodne politike.
Ipak, četvrt vijeka kasnije, 11. septembar nije samo predmet istorijskih analiza. On je i dalje tema brojnih rasprava o tome da li je zvanična verzija događaja u potpunosti odgovorila na sva pitanja.
U godinama nakon napada razvila se takozvana 9/11 truthers pokret, odnosno grupa ljudi koja osporava djelove zvaničnog objašnjenja. Jedna od najpoznatijih teorija jeste da rušenje kula Svjetskog trgovinskog centra nije bilo isključivo posljedica udara aviona i požara, već da su u zgrade unaprijed postavljeni eksplozivi.
Posebnu pažnju zagovornika teorija zavjere privukla je zgrada WTC 7. Ona nije pogođena avionom, ali se nekoliko sati nakon urušavanja Sjeverne kule i sama srušila. Zbog načina na koji je pad izgledao na televizijskim snimcima, pojedinci su tvrdili da je riječ o kontrolisanoj eksploziji.
Pojedini arhitekti, inženjeri i drugi istraživači godinama su zastupali hipotezu o kontrolisanom rušenju. Pominjana je i mogućnost upotrebe termita ili drugih zapaljivih materijala. Takve tvrdnje dobile su značajan prostor na internetu i u dokumentarcima, pa su vremenom postale jedna od najpoznatijih teorija zavjere savremenog doba.
Postojale su i šire verzije teorije prema kojima američke institucije nijesu samo znale da će se napad dogoditi, već su ga navodno namjerno omogućile ili organizovale kako bi opravdale kasnije ratove i promjene američke politike.
Zvanične istrage, međutim, nijesu pronašle dokaze da su kule Svjetskog trgovinskog centra bile pripremljene za kontrolisano rušenje.
Američki Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST), koji je detaljno analizirao urušavanje zgrada, zaključio je da su udari aviona i požari izazvali oštećenja konstrukcije i gubitak zaštite od požara, nakon čega je došlo do progresivnog urušavanja. NIST je odbacio hipotezu o upotrebi eksploziva.
Ista institucija posebno je analizirala i WTC 7 i zaključila da je urušavanje bilo posljedica dugotrajnih požara i progresivnog strukturalnog otkazivanja, a ne kontrolisane detonacije.
To, međutim, nije spriječilo nastavak polemika. Dio kritičara zvaničnih istraga i danas smatra da pojedini detalji nijesu dovoljno objašnjeni, dok stručna zajednica uglavnom prihvata zaključke zvaničnih analiza o mehanizmu urušavanja.
Danas, 25 godina nakon tragedije, pitanje 11. septembra više nije samo pitanje samog napada. To je i priča o svijetu koji je nakon tog jutra izgledao potpuno drugačije.
Za porodice gotovo 3.000 stradalih, 11. septembar prije svega predstavlja dan gubitka. Za istoričare, početak nove epohe. Za bezbjednosne službe, prekretnicu, a za dio javnosti, događaj koji je i dalje okružen pitanjima i sumnjama.