Kako je jedno od najljepših sela na planeti postalo taoc masovnog turizma
Englesko selo Biburi (Bibury) u oblasti Kotsvolds godinama nosi titulu jednog od najslikovitijih mjesta na svijetu. Poznato po autentičnim kamenim kućama iz 17. vijeka i pejzažima koji izgledaju nestvarno, ovo mjesto privlači milione ljubitelja estetike i fotografije. Ipak, ono što je nekada bilo oaza mira za svega 600 mještana, danas se pretvorilo u pravu turističku košnicu.

Fenomen društvenih mreža učinio je svoje – tokom vikenda ili u jeku sezone, ovo malo selo zna da ugosti i do 20.000 posjetilaca. Uzane istorijske ulice nisu projektovane za rijeke turista i kolone autobusa, što stvara konstantne saobraćajne gužve i blokira svakodnevni život lokalnog stanovništva.
Nema više privatnosti: Zavirivanje kroz prozore i telefoni na poštnim otvorima
Iako posjetioci dolaze sa željom da naprave savršenu fotografiju za Instagram, granice pristojnosti odavno su pređene. Mještani se suočavaju sa nesvakidašnjim oblicima narušavanja privatnosti:
Turisti bez oklijevanja ulaze u privatna dvorišta i prave piknike na tuđim travnjacima. Zabilježeni su slučajevi gdje posjetioci prislanjaju telefone na prozore ili ih čak provlače kroz poštanske otvore na ulaznim vratima kako bi snimili unutrašnjost tuđih domova..Lupanje na vrata i radoznalo guranje noseva u tuđu svakodnevicu postali su normalnost na koju mještani više ne žele da ćute.

Mnogi stanovnici bili su prinuđeni da na svoje kuće postave upozorenja na više stranica svijeta (uključujući azijske jezike) kako bi stavili do znanja da je riječ o privatnoj svojini, a ne o muzeju na otvorenom.
Ljudi masovno pakuju kofere
Nepodnošljiv pritisak nadvladao je ljubav prema rodnom kraju kod mnogih starosjedelaca. Tako su, primjera radi, bračni par Skarda i Džil, koji su u Biburiju proveli četrnaest godina, odlučili da zauvijek napuste selo. Kako su naveli u lokalnom biltenu, nemogućnost da normalno izađu iz kuće, konstantna buka i napadno miješanje u privatni život natjerali su ih na ovaj radikalan korak.
Lokalne vlasti su u proteklom periodu pokušavale da pronađu kompromisno rješenje – testirane su nove lokacije za stajališta autobusa i pokušalo se sa rasterećenjem saobraćaja, ali trajno i efikasno rješenje još uvijek nije na vidiku.
Slučaj Biburija postao je školski primjer tamne strane hiper-turizma, pokrećući staro pitanje: kako pronaći balans između ekonomske zarade od turizma i osnovnog ljudskog prava na mir i privatnost u sopstvenoj kući?
