Nekontrolisani izlov i nedostatak inspekcije ugrožavaju budvanski akvatorijum
Budvansko ribarstvo i nekadašnji bogati biodiverzitet budvanskog akvatorijuma pretrpjeli su trajna oštećenja uslijed prevelike komercijalizacije, dugogodišnjeg krivolova i nedostatka adekvatne kontrole, ukazao je poznati starograđanin i ribar Jerolim Dragičević. Gostujući u jutarnjem programu, on je pesimistično konstatovao da povratka na nekadašnje stanje u budvanskom moru više nema.
Najveći problem, prema njegovim riječima, leži u potpunom odsustvu kontrole na terenu i nepoštovanju ekoloških pravila, zbog čega su brojne autohtone vrste riba gotovo nestale.
„Poslednjih 30 godina izlovljavanje je ogromno, komercijalizacija je velika i svako gleda samo da zaradi. Imamo sportski i privredni ribolov, međutim, previše je krivolovaca sa puškama i bocama, rone i zimi i ljeti, bacaju mreže i parangale bez dozvole i bez ikakve kontrole. Jedan inspektor mi je priznao da imaju svega dva čovjeka za cijelo crnogorsko primorje, što je isto kao da ih i nemaju“, upozorava Dragičević.
Uprkos dugogodišnjim naporima da se prostor unutar trougla Zavala–Školj (Sveti Nikola)–Mogren i plićak Tunja, proglasi zaštićenim područjem, Dragičević ističe da su sva obećanja nadležnih institucija ostala mrtvo slovo na papiru.
„Evo vidite i sami šta se radi od Školja. Kako ko dođe na vlast, tako uništava prirodne resurse i u moru, i nad morem, i na kopnu. Nekada se poštovao nepisani ribarski zakon; znalo se kada riba dolazi da baci ikru i tada je bila sramota baciti mrežu da vas drugi ribar vidi. Danas je na djelu potpuno uništavanje“
Invazivna riba lav stigla u Jadran: „Nije nimalo naivno“
Dodatnu opasnost za ionako osiromašen ekosistem predstavlja pojava invazivnih vrsta, među kojima je najaktuelnija riba lav (paukovka), predator porijeklom iz toplih voda Indijskog okeana i Crvenog mora, koja je preko Sueckog kanala i Grčke stigla i do crnogorske obale.
„To je invazivna i izuzetno agresivna vrsta iz reda škrpina koja se razmnožava pet do šest puta godišnje i baca mnogo više ikre od ostalih riba. Živi na kamenitom dnu, u toplijim vodama do 20 metara dubine. Ona je opasan predator, hrani se mrijestom i sitnom ribom, a njene bodlje su izuzetno otrovne. Ubod može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i smrtnost kod ljudi. Jadransko more je zatvoreno, ono je kao obična bara ili zaliv, i kada takva riba uđe, brzo se navikne“, objašnjava Dragičević.
Nestale autohtone vrste, betonizacija promijenila svijest
Koliko je situacija kritična, najbolje pokazuje činjenica da su vrste koje su nekada bile svakodnevica budvanskih ribara danas postale prava rijetkost, dok su neke potpuno iskorijenjene.
„Vrste poput lustre, plahe, vuka, kanjca ili špara, to je danas prava rijetkost uhvatiti. Potpuno je nestala i riba 'slać', divljač slična grdobi koja je zbog svog kvaliteta dobila ime, a nema je već sigurno 40 godina. Sa druge strane, pojavile su se neke nove vrste, poput raznih vrsta morskih pasa koji prate velike brodove i sve češće ulaze u naš akvatorijum, koji je zbog specifičnih planktona izuzetno kvalitetan za ishranu ribe“, navodi Dragičević.
Nekada su porodice u Starom gradu živjele isključivo od „zemlje i barke“, a budvanska srdela je bila nadaleko poznata po kvalitetu koji su ispitivali instituti iz Austrije, Splita i Kotora. Danas je, prema riječima poznatog Budvanina, ta tradicija nepovratno izgubljena.
„Na pitanje može li se ribarstvo vratiti na staro, ja vas pitam: može li se Budva vratiti poslije ove betonizacije? Nikad. Svijest ljudi se potpuno promijenila jer je danas samo kapital u pitanju. Niko ne razmišlja da nas na kraju čeka dva metra pod zemljom i da ništa sa sobom nećemo ponijeti. Političari moraju shvatiti da ovoj omladini treba ostaviti malo prostora da diše, jer nisu svi u mogućnosti da idu vani. Moramo im sačuvati bar dio ovog prostora“, zaključio je Jerolim Dragičević.