Prije 66 godina: "Sveti Stefan primio prve goste"
Prije tačno 66 godina, na stranicama lista „Pobjeda“, osvanuo je članak novinara B. Radunovića pod naslovom „Sveti Stefan primio prve goste“. Bila je to ekskluzivna vijest o završetku jednog izuzetno ambicioznog poduhvata, ali i istorijski zapis o trenutku kada je staro paštrovsko selo započelo svoj novi život kao jedinstveni grad-hotel.
U najavi teksta isticalo se da se Sveti Stefan, zajedno sa obližnjim Miločerom, transformiše u veliko ugostiteljsko preduzeće. Projekat nije bio zamišljen kao klasičan hotel, već kao inovativni turistički kompleks sa ciljem da očuva autentičnu arhitekturu kamenog naselja, dok istovremeno gostima pruža vrhunski komfor. Radunović je zabilježio da je ovo nekadašnje ribarsko utočište na stijeni, nakon šest godina intenzivne rekonstrukcije, otvorilo svoje kapije na Dan ustanka naroda Crne Gore – 13. jula. S obzirom na to da je „Pobjeda“ tada izlazila kao nedjeljnik, izvještaj je objavljen nekoliko dana kasnije, 17. jula, čime je i službeno započela jedna od najznačajnijih priča u istoriji crnogorskog turizma.
Od tradicije do luksuznog kompleksa
Sveti Stefan je od samog otvaranja postao pionirski primjer spoja kulturne baštine i modernog ugostiteljstva. Umjesto rušenja starih objekata radi gradnje betonskih zdanja, postojeće kamene kuće su pažljivo obnovljene i prilagođene potrebama gostiju. Prema podacima koje je tada prenijela „Pobjeda“, kapacitete novog objekta činilo je 36 renoviranih zgrada u kojima se nalazilo 110 moderno opremljenih apartmana sa ukupno 237 ležaja. Za standarde šezdesetih godina prošlog vijeka, takav nivo opremljenosti predstavljao je ogroman tehnološki i ugostiteljski iskorak. Smještajne jedinice imale su savremeni hotelski namještaj, sopstvena kupatila sa toplom i hladnom vodom, kao i telefonske linije. Cilj menadžmenta bio je jasan, a to je da privuče inostranu klijentelu ne samo egzotičnom lokacijom i autentičnom arhitekturom, već i udobnošću koja ispunjava stroge međunarodne standarde.
Grad u malom i sadržaji unutar zidina
Unutar zidina ovog grada-hotela kreiran je potpuno autonoman sistem za ugodan boravak, pa su gosti na raspolaganju imali sve što im je potrebno za svakodnevni život. Tu su se nalazili pošta, prodavnice, trafika i knjižara, kao i brijačnica i ženski frizerski salon. Ugostiteljska ponuda obuhvatala je glavni restoran sa oko 300 mjesta, prostranu kafanu sa 120 sjedišta, aperitiv-bar, noćni klub i kafe-poslastičarnicu. Kompleks je bio opremljen i sopstvenom telefonskom centralom sa 300 brojeva, kao i potpuno novom vodovodnom, električnom i kanalizacionom mrežom. Sve ovo potvrđuje koliko se detaljno vodilo računa o tome da usred istorijskog jezgra zaživi potpuno funkcionalna turistička cjelina.
Cjenovnik iz 1960. godine
„Pobjeda“ je čitaocima detaljno prenijela i tadašnje troškove boravka na ostrvu. Individualni puni pansion koštao je od 2.800 do 3.500 dinara, u zavisnosti od odabrane kategorije smještaja i samog termina boravka. Za organizovane grupe važile su posebne tarife, pa je grupni pansion u jeku glavne sezone iznosio oko 2.800 dinara, dok je cijena van sezone bila približno 2.300 dinara. Iako je danas nezahvalno direktno porediti vrijednost tadašnjeg dinara sa savremenim valutama, iz izvještaja je očigledno da je Sveti Stefan od prvog dana pozicioniran kao destinacija visoke klase, namijenjena klijenteli koja traži poseban ambijent, vrhunsku uslugu i visok nivo privatnosti.
Interesovanje iznad svih očekivanja
Autor teksta je naglasio da je potražnja odmah nadmašila sva predviđanja. Iako tek otvoren, grad-hotel je izazvao ogromnu pažnju domaćih i stranih turista, a prvi posjetioci postali su i najbolji promoteri koji su širili glas o nesvakidašnjoj ljepoti i udobnosti ostrva. Novinar Radunović je tada vizionarski primijetio da će dalji uspjeh zavisiti od dobre marketinške promocije i bolje saobraćajne povezanosti, kako bi se olakšao dolazak do ovog dijela obale. Pokazalo se da je bio potpuno u pravu, jer je Sveti Stefan ubrzo prerastao lokalne okvire i postao globalni brend. Članak se nije zaustavio samo na otvaranju ostrva, već je najavljeno da će integracijom Svetog Stefana i planiranim razvojem hotela „Miločer“ nastati veliko ugostiteljsko preduzeće. U taj širi sistem uključen je i auto-kamp u Pržnu sa stotinama ležajeva, kao i dodatni restoranski kapaciteti, što je bila jasna strategija povezivanja okolnih mjesta u jedinstvenu turističku cjelinu.
Svjedočanstvo jedne epohe
Iz današnje perspektive, ova arhivska stranica „Pobjede“ ima neprocjenjivu vrijednost jer čuva autentični duh vremena u kojem je Crna Gora tek gradila svoj međunarodni turistički identitet. U tekstu nema pretjeranih hvalospjeva, već su pred čitaocima jasni i konkretni podaci o infrastrukturi i kapacitetima. Ipak, Radunović je zabilježio rođenje simbola, dokazujući da se istorijsko nasljeđe može sačuvati kroz modernu funkciju. Kamene kuće i uske ulice nijesu nestale pred naletom modernizacije, već su postale najveća prednost ovog mjesta. Upravo je ta ideja učinila Sveti Stefan drugačijim, jer gost ovdje nije dolazio samo na odmor, već da privremeno postane stanovnik drevnog kamenog grada i osjeti istoriju Paštrovića i crnogorskog primorja. Naslov „Sveti Stefan primio prve goste“ danas zvuči skromno u poređenju sa istorijskom ulogom koju je ovaj projekat ostvario, postavši motiv sa bezbroj razglednica i prva asocijacija na crnogorsku obalu širom svijeta.