Budvanski žurnal Autor: A. Izvor: cdm

Predstava “Čekajući Oresta” osvojila budvansku publiku

Sinoć je na tvrđavi Mogren izvedena predstava „Čekajući Oresta“ Lade Kaštelan, nastala prema Sofoklovoj „Elektri“, u režiji Livije Pandur, čime je nastavljen dramski program XL festivala Grad teatar. Predstava je produkcija Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin.

Foto: Grad teatar
Foto: Grad teatar

Predstava „Čekajući Oresta“ nastala je prema motivima Sofoklove „Elektre“, ali umjesto klasičnog čitanja antičke tragedije, u središte stavlja odnos Klitemnestre i Elektre, majke i kćerke, čiji sukob postaje polazište za promišljanje osvete, nasljeđa nasilja i odgovornosti.

Predstava je praizvedena 28. juna 2024. godine na arheološkom lokalitetu Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicama, gdje je drevni rimski kompleks postao sastavni dio scenskog jezika predstave. Nakon premijere uvrštena je na repertoar Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin, a gostovala je na brojnim ljetnim scenama i festivalima, među kojima su Riječke ljetne noći, Dubrovačke ljetne igre na tvrđavi Lovrjenac, kao i ovogodišnji festival Grad teatar u Budvi.

Ambijentalni karakter predstave posebno dolazi do izražaja na otvorenim istorijskim lokalitetima, pa se tvrđava Mogren pokazala kao gotovo prirodan prostor za njeno izvođenje. Kameni bedemi, otvoren horizont i neposredna blizina mora dodatno su naglasili osjećaj antičkog prostora iz kojeg drama i potiče.

Tišina koja je pratila izvođenje, povremeno prekidana jedino šumom talasa, zajedno sa zvjezdanim nebom iznad gledališta, stvorila je atmosferu koja je snažno podržala scensku iluziju i pojačala emotivni intenzitet predstave.

Veliko gledalište tvrđave Mogren omogućilo je publici da predstavu doživi kao jedinstven spoj prirodnog i scenskog prostora. U takvom ambijentu scenografija nije bila ograničena samo na elemente na pozornici već su kamen tvrđave, morski pejzaž i noćno nebo postali ravnopravni dio scenskog izraza, potvrđujući još jednom koliko ambijentalni teatar može obogatiti susret klasičnog dramskog teksta i savremenog pozorišnog jezika.

Glumica koja tumači lik Elektre, Dea Presečki, nakon igranja je izjavila da je scena na tvrđavi Mogren predivna i da se savršeno uklopila u temu predstave.

„Predstava je i nastala u ambijentalnom okruženju i za nas je jako važno da se ova predstava održava na nekom mjestu koje je otvoreno, ambijentalno, koje ima neku magiju u smislu života koji živi i kroz granice četiri zida. Imali smo i odličnu publiku večeras koja je sve lijepo ispratila i zaista smo uživali“, kazala je Presečki.

Što se tiče rada sa rediteljkom Livijom Pandur, Presečki je istakla:

„Bilo je jako puno smjernica jer ovo jeste zahtjevan komad koji se tiče odnosa između majke i kćerke, a koji se rijetko kada u našoj književnosti toliko duboko proučavao. Mislim da smo mi ovom predstavom uspjeli doprijeti do toga da se i dan-danas može, uprkos svim drugim temama, doći do te neke srži odnosa između majke i kćerke. Odnos sa rediteljkom je bio fenomenalan jer je ona upravo insistirala na toj priči koja se rijetko gdje viđa. Drago mi je što smo kroz pozorište i umjetnost to uspjeli izreći.“

U predstavi, pored Presečki, igraju i Nina Violić, Filip Eldan, Nikša Eldan, Beti Lučić i Elizabeta Brodić.

Autorski tim predstave, pored rediteljke Livije Pandur, čine dramaturškinja Lada Kaštelan, scenograf Marko Japelj, kostimograf Leo Kulaš i kompozitorka Tamara Obrovac. Autorka video-projekcija je Vanda Petrović.