Božović: Propustili smo važan period vaspitanja, djeca su nam emotivno gladna pored ekrana

Psihološkinja Nada Božović govorila je o problemima sa kojima se susrijeću adolescenti u svakodnevnom životu, o stvaranju zavisnoti, te kako da roditelji prepoznaju probleme i pomognu svojoj djeci u borbi protiv onoga što nosi moderno vrijeme.

„Čini mi se kao da smo propustili jedan dugačak period u vaspitanju djece, zanemarivši činjenicu da ih izlažemo nečemu potpuno novom, mobilnim telefonima i društvenim mrežama. Sada živimo period kada su posljedice tog izlaganja evidentne i očigledne“, poručila je psihološkinja Nada Božović gostujući. 

Govoreći o sve prisutnijem problemu zavisnosti najmlađih od tehnologije, Božović je istakla da se društvo, ne samo lokalno već i planetarno, suočava sa problemima koji prije 15 godina nijesu postojali. Prema njenim riječima, najveća greška koju roditelji prave jeste prerano izlaganje djece ekranima.

Telefon umjesto emotivne veze

Božović upozorava da davanje telefona djeci u najranijem uzrastu, ponekad čim dođu na svijet, ostavlja pogubne posljedice na razvoj mozga i stvaranje emotivne veze sa roditeljima.

„Djeca koja kasnije postanu zavisna od društvenih mreža i telefona su upravo ona djeca koja su dobila telefon onda kada je trebalo da se vežu za roditelja i ostvare emotivni kontakt. Zavisnost je zapravo zavisnost od hormona sreće, serotonina i dopamina, koji se luče u pretjeranim količinama u neadekvatnim uslovima u kontaktu sa mašinom, a ne sa ljudskim bićem“, pojasnila je Božović.

Znakovi zavisnosti: Oskudan kontakt očima i loša pažnja

Odgovarajući na pitanje kako prepoznati dijete koje je već razvilo problem, psihološkinja navodi da se takva djeca teško emotivno regulišu, teško se smiruju bez ekrana i imaju problema sa pažnjom.

„Prepoznaju se po tome što imaju jako oskudan kontakt očima. Ta djeca, kada krenu da plaču ili osjete ljutnju, teško se smiruju i posežu za eksternim vidovima regulacije, poput telefona. Često imaju probleme sa razvojem govora koji dugo ostaje agramatičan“, ističe Božović.

Virtuelni svijet ne hrani dušu

Posebno zabrinjava uticaj društvenih mreža na mentalno zdravlje i samopouzdanje. Božović je iskoristila slikovitu metaforu kako bi objasnila da lajkovi i virtuelna interakcija ne mogu zamijeniti stvarne potrebe djeteta.

„Dijete je stalno u nekom blagom emotivnom deficitu. To je kao kada ste gladni, pa pojedete pola tanjira hrane, a neko vam uzme taj tanjir. Vi ste i dalje gladni. Dijete biva uskraćeno za zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba, kao što su potreba za viđenošću, sigurnošću i ljubavlju“, naglasila je ona.

Aplikacije za nadzor su korisne, ali povjerenje je ključ

Iako podržava korišćenje aplikacija za roditeljski nadzor i ograničavanje vremena („screen time“), Božović napominje da tehnika ne smije zamijeniti živu riječ.

„Aplikacije su fenomenalna stvar, ali nema djeteta koje neće sarađivati sa roditeljem ako postoji povezanost. Ako uđemo u histeričnu i opsesivnu kontrolu, zanemarujemo samo dijete. Roditelj mora doći do djeteta, to je prvi zadatak“, savjetuje psihološkinja.

Kao lični primjer, navela je da njena četrnaestogodišnja kćerka ima ograničenje od dva i po sata korišćenja telefona dnevno, što uključuje i komunikaciju za školske obaveze, čime se uči odgovornosti i raspoređivanju vremena.

Opasnost od poremećaja u ishrani

Na kraju razgovora, Božović se osvrnula i na vezu između društvenih mreža i poremećaja u ishrani.

„Djevojčice se porede sa idealima koje je nemoguće dostići. Nameće im se model savršenog izgleda, što vodi ka niskom samopouzdanju, neadekvatnoj slici o sebi, a posljedično i izgladnjivanju“, zaključila je Božović.

Tekst priredila redakcija portala RTV Budva

Izvor: Televizija Budva