Čitaoci šalju: Zelena poljana i dječija radost

Dok se gradske ulice neprestano mijenjaju pod naletom betona, jedna zelena poljana u srcu Budve postala je tihi podsjetnik na to šta djetinjstvo zaista treba da bude. Naša čitateljka zabilježila je prizore koji nas tjeraju da zastanemo i zapitamo se, koliko čuvamo prostore u kojima naša djeca mogu slobodno da 'rašire krila'? U nastavku prenosimo njenu dirljivu poruku o slobodi, igri i pupoljcima koji cvjetaju bez ograda i katanaca.

U moru vijesti o novim zgradama i betonu, želim da sa sugrađanima podijelim prizor koji grije srce. Ove fotografije nisu samo zabilježena igra, one su dokaz koliko je malo potrebno za pravu dječiju sreću.

Jedna obična zelena poljana u našem gradu postala je dječije carstvo. Daleko od skučenih igrališta pod prozorima i opomena ljutih stanara, ovdje su djeca dobila slobodu. Ta sloboda im je dala krila da se vrate onom pravom, neiskvarenom djetinjstvu kakvo se nekad podrazumijevalo.

Sa prvim proljećnim suncem, poljana je "procvjetala" malenim glavicama. Poput najljepših pupoljaka, oni ovdje šire svoju graju, trče bez straha i osjećaju prostor koji im pripada.

Kao građanka Budve, nadam se i apelujem da ovakve oaze sačuvamo. Da ove dječije glavice nastave da cvjetaju bez ograda i katanaca, jer grad čine ljudi i prostori za igru, a ne samo zidovi.

Daliborka Dačević