Danas je Đurđevdan

Danas je Đurđevdan, hrišćanski praznik kojim se obilježava uspomena na Svetog Đorđa a mnoge porodice ga proslavljaju kao krsnu slavu.

Đurđevdan, koji se proslavlja 6. maja, jedan je od najznačajnijih i najživopisnijih vjerskih praznika. Ovaj dan, posvećen Svetom Georgiju (Svetom Đorđu), simbolizuje granicu između zime i ljeta, te predstavlja trijumf proljeća, obnove prirode i nade.

Iako je u svojoj osnovi hrišćanski praznik, Đurđevdan je duboko prožet narodnim običajima koji vuku korijene iz daleke prošlosti. On je prepoznatljiv po tome što ga, pored pravoslavnih hrišćana, tradicionalno obilježavaju i pripadnici drugih vjerskih zajednica, naročito Romi, za koje je on centralni kulturni i porodični događaj.

Običaji vezani za Đurđevdan fokusirani su na zdravlje, plodnost i zaštitu doma. Mnogi od njih su se zadržali do danas, posebno u ruralnim krajevima Crne Gore:

Uoči praznika ili na samo jutro, bere se poljsko cvijeće i ljekovito bilje od kojeg se pletu vijenci. Oni se postavljaju na ulazna vrata kuća i privrednih objekata kako bi donijeli berićet i zaštitu.

Običaj je da se ustane rano i ode u prirodu. Vjerovalo se da umivanje rosom sa trave ili kupanje u rijekama donosi snagu i zdravlje tokom cijele godine.

Poseban značaj pridaje se biljkama poput selena, koprive i vrbe. Često se u posudu sa vodom stavljaju crvena jaja, bilje i cvijeće, a tom se vodom ukućani ritualno umivaju.

Sveti Georgije se u hrišćanskoj ikonografiji najčešće prikazuje kao konjanik koji kopljem ubija zmaja. Ova slika simbolizuje pobjedu hrišćanstva nad paganstvom, ali u širem smislu i pobjedu dobra nad zlom. 

Jedna od najljepših specifičnosti Đurđevdana  je njegova sposobnost da okuplja ljude. U mnogim gradovima, poput Bara ili Ulcinja, ovaj praznik se doživljava kao zajednička svetkovina svih građana.

"Đurđevdan nije samo crkveni datum; to je dan kada se komšije posjećuju, kada se slavi život i kada se priroda i čovjek ponovo spajaju u jedno."