Društvo Autor: N.D.

Djeca žrtve femicida predata na brigu zlostavljačima, institucije obaviještene o nasilju ubrzo nakon smještaja u hraniteljsku porodicu

Centar za ženska prava zahtijeva hitnu istragu odgovornosti institucija nakon hapšenja hranitelja troje maloljetne djece na Cetinju, navodeći da je još početkom 2022. godine nadležnima ukazivao na sumnje da djeca trpe nasilje.

 

Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Prema navodima Uprave policije, djeca su od januara 2022. godine bila fizički zlostavljana, zastrašivana i eksploatisana, dok Centar tvrdi da su institucije o mogućem nasilju bile obaviještene svega nekoliko sedmica nakon njihovog smještaja u hraniteljsku porodicu.

Povodom informacije Uprave policije od 29. septembra 2026. godine da su na Cetinju uhapšeni hranitelji troje maloljetne djece, osumnjičeni za trgovinu ljudima i nasilje u porodici, Centar za ženska prava izražava najoštriji protest i ogorčenje.

“Riječ je o djeci čija je majka žrtva jednog od femicida koji su se desili u Crnoj Gori! Djecu koja su doživjela nezamislivu traumu država je smjestila u sumnjivu hraniteljsku porodicu, a hraniteljima je potom povjerila i starateljstvo”, navodi Centar za ženska prava.

Prema navodima policije, hranitelji su djecu od januara 2022. godine fizički zlostavljali, udarali rukama i drvenim predmetima, primoravali ih da nasilje prikrivaju od službenika Centra za socijalni rad, dok su najstarije dijete tjerali na težak fizički rad radi zarade i uskraćivali mu školovanje.

Centar za ženska prava tvrdi da je o sumnjama na neadekvatan odnos hranitelja prema djeci obavijestio nadležne institucije još u februaru i martu 2022. godine, te postavlja pitanje kako je moguće da upozorenja nijesu dovela do njihove zaštite i izmještanja iz porodice.

Oni su 23. februara 2022. godine o zabrinutosti za djecu bavijestile Socijalnu inspekciju, a 25. februara 2022. godine uputile joj i pisani dopis.

Dana 2. marta 2022. godine uputile su hitne zahtjeve za postupanje nadležnim centrima za socijalni rad.

“U tim dopisima jasno smo navele da imamo informacije da su djeca neadekvatno obučena i zbrinuta, da ih hranitelji tuku, da su djeca zastrašena, da ih hranitelji uoči posjeta stručnih radnika spremaju i govore im šta da kažu, zbog čega djeca ne smiju da ispričaju šta im se dešava, kao i da je tetki, nakon što je ukazala na probleme, zabranjen kontakt s djecom”, ističe ova NVO.

Upozorile su, kažu, i da su nadležni već znali da je ova porodica na evidenciji Centra za socijalni rad, jer je Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima 2015. godine prijavila sumnju da je hranitelj pokušao da ugovori brak svoje tada maloljetne kćerke.

“Tražile smo da se hitno utvrdi činjenično stanje, da se sa djecom razgovara odvojeno od hranitelja i da se razmotri smještaj kod srodnika po majčinoj strani, koji su bili spremni da preuzmu brigu o djeci”, ističe ova NVO.

Nadležni Centar za socijalni rad odgovorio im je 3. marta 2022. godine, da su djeca prilikom posjeta “svakog puta zatečena u adekvatnom stanju – uredno obučena, zbrinuta i dobrog raspoloženja”, da “izražavaju zadovoljstvo boravkom u porodici”, da je hraniteljima izdata licenca nakon procjene podobnosti i pribavljenog dokaza da nijesu krivično osuđivani, te da je na konferenciji slučaja utvrđeno da su stručni radnici „u svim fazama” postupali u skladu sa zakonom i najboljim interesom djece.

“Na sumnju na trgovinu ljudima iz 2015. godine u tom odgovoru nema nijedne riječi”, ističe Centar za ženska prava.

Danas policija navodi da su hranitelji od januara 2022. godine, dakle od samog početka smještaja, primoravali djecu da nasilje kriju upravo od službenika Centra za socijalni rad.

“To je tačno ono na šta smo upozorile prije više od četiri i po godine. Institucije su bile obaviještene”, ukazuje ova NVO.

Ovaj slučaj otvara pitanja na koja javnost i, prije svega, djeca imaju pravo da dobiju odgovor.

“Kako je porodica prijavljena zbog sumnje na trgovinu ljudima i ugovaranje braka maloljetnog djeteta mogla da dobije licencu za hraniteljstvo, samo zato što hranitelji nijesu bili pravosnažno osuđivani? Zašto upozorenja o nasilju nad djecom, koja su institucije dobile u pisanoj formi, nijesu dovela do nezavisne provjere, odvojenog razgovora sa djecom izvan kuće hranitelja i privremenog izmještanja djece”, navodi ova NVO.

Pitaju i na osnovu čega je, uprkos tim upozorenjima, hraniteljima povjereno i starateljstvo nad djecom, čime su postali i njihovi zakonski zastupnici

“Kako je moguće da tokom gotovo pet godina nadzor Centra za socijalni rad nije otkrio da je dijete primoravano na rad i da mu je uskraćeno školovanje? Šta je utvrdila Socijalna inspekcija, i ko je i na osnovu čega na konferenciji slučaja zaključio da je postupanje bilo zakonito”, pita Centar za ženska prava.

Ova djeca su, dodaju, najprije ostala bez majke zbog nasilja koje institucije nijesu spriječile, a zatim su, prema navodima policije, ponovo izložena nasilju u sistemu koji je trebalo da ih zaštiti.

“Pored toga što predstavlja neshvatljivo, nehumano ponašanje prema djeci koja su preživjela nezamislivu traumu,   ovakav ishod predstavlja grubo kršenje obaveza države iz Konvencije UN o pravima djeteta, Istanbulske konvencije i Konvencije Savjeta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima”, navodi Centar.

Zato zahtijevaju da državno tužilaštvo proširi istragu i utvrdi odgovornost svih službenih lica koja su učestvovala u licenciranju hranitelja, smještaju djece, dodjeli starateljstva i nadzoru nad smještajem, kao i onih koja su postupala po našim upozorenjima iz 2022. godine. Zahtjev tužilaštvu danas upućujemo i u pisanoj formi.

Traže da Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije hitno sprovede vanredni nadzor nad radom centara za socijalni rad koji su bili nadležni u ovom slučaju, javno objavi nalaze, uz zaštitu podataka o djeci,  i do okončanja postupaka, udalji odgovorna lica iz rada na predmetima zaštite djece.

Centar za ženska prava traži da se hitno preispitaju sve licence za hraniteljstvo izdate bez provjere ranijih prijava, evidencija i sumnji o nasilju, trgovini ljudima i drugim oblicima ugrožavanja djece, a ne samo podataka o pravosnažnoj osudi, kao i da se djeci odmah obezbijedi specijalizovana i dugoročna psihosocijalna podrška, i da se pri odlučivanju o njihovom daljem smještaju uvaže srodnici koji su se od početka interesovali  za njihovu zaštitu, kao i mišljenje same djece.

Traže da se u postupku u potpunosti zaštiti privatnost djece i spriječi njihova sekundarna viktimizacija, uključujući i  medijsko izvještavanje.

Centar za ženska prava godinama upozorava da je sistem zaštite djece koja su preživjela femicid i nasilje u porodici neadekvatam i da država za ovu djecu mora da uradi mnogo više.

Predlagali su i da se zakonom propiše obavezna i dugoročna podrška za djecu žrtava femicida, koja bi obuhvatila psihosocijalnu podršku, pomoć u obrazovanju i rješavanje stambenog pitanja, kako bi ova djeca, nakon gubitka majke, imala sigurnost i uslove za oporavak i odrastanje.

“Ta rješenja još uvijek nijesu usvojena, pa su djeca žrtava femicida i dalje prepuštena snalaženju pojedinih institucija. Ovaj slučaj je najteži dokaz za to! Zato zahtijevamo istragu kojom neće  biti obuhvaćeni samo osumnjičeni hranitelji. Tražimo  odgovornost svih koji su djecu predali u njihove ruke i nijesu htjeli da čuju upozorenja koja smo im blagovremeno upućivali”, poručuju u saopštenju.