Don Filip Janjić preko tri decenije služi u Budvi: „Vjera bi trebala da nas zbližava"
Don Filip Janjić je preko 50 godina sveštenik, a u Budvi živi 35 godina i služi kao župnik u crkvi Svetog Ivana Krstitelja. Povodom katoličkog Božića, don Filip se prisjetio izazovnih decenija službe, od ratnih devedesetih do danas, ističući da je njegova misija uvijek bila mirenje i spajanje ljudi.
Don Filip Janjić je u Budvu došao 1990. godine, u trenutku kada se osjećao nemir predstojećeg rata. Ipak, on ističe da mu dužnost nije dozvolila kolebanje.
„Ja sam se opredijelio za to, prihvatio sam poslušnost koju trebam iskazivati prema svome pretpostavljenome uz Božju pomoć, pa što bude, na kraju krajeva ispalo je dobro“, navodi don Filip, dodajući da je od dolaska pa do danas, u modernom dobu, imao istu ulogu.
„Ovaj narod sam mirio i prihvatao upravo ovdje... i dok je bio rat i prije rata i poslije rata.“
Govoreći o suživotu sa pravoslavnom zajednicom, don Filip naglašava da su crkva do crkve i vjernik uz vjernika oduvijek funkcionisali kao jedno.
"Vjera bi trebala da nas zbližava jer svi vjerujemo u jednoga Boga. Srce mi je puno kada na ostrvu Sveti Nikola, 9. maja, vidim vjernike obje crkve kako zajedno slave. Iako su crkve, nažalost, podijeljene, one su sestrinske i težimo tome da ponovo zajednički slavimo sve blagdane“, poručio je don Filip.
Prisjećajući se perioda socijalizma, don Filip objašnjava da strah od religije nije bio nametnut isključivo zakonima, već društvenim pritiskom. Govoreći o prošlosti, don Filip je povukao paralelu između nekadašnjeg i sadašnjeg vremena. Prisjetio se perioda komunizma kada su ljudi, zbog straha za posao i egzistenciju, rjeđe javno dolazili u crkvu, iako su vjeru nosili u srcu.
Tokom sankcija i krize, don Filip je snalazeći se za gorivo, svakodnevno putovao do Petrovca kako bi služio misu časnim sestrama i staricama u samostanu, često spavajući tamo kako bi uštedio resurse, ali nikada ne dozvolivši da duhovna utjeha izostane.
Istakao je primjer crkve Svetog Antuna na Mogrenu, koju su 1952. godine komunisti minirali, a u čijoj su kasnijoj obnovi zajednički učestvovali i katolici i pravoslavci, što je dokaz duboke povezanosti Budvana.
Don Filip je ispričo čudesne sudbine budvanskih svetinja
U crkvi Svetog Ivana čuvaju se relikvije koje su preživjele nevjerovatne golgote, a don Filip ih sa ponosom pokazuje kao simbole pobjede vjere nad ideologijom
Ikona Bogorodice iz 1333. godine: Godine 1949. komunisti su je skinuli sa gradskih vrata i bacili u more. Međutim, morska struja ju je vratila u luku, gdje ju je pronašao crkvenjak Ante Urban. Iako ju je so nagrizla, ona i danas stoji u crkvi kao svjedok „ludog vremena“.
Budvanska Bogorodica (Madonna in Punta): Najznačajnija ikona iz 12. ili 13. vijeka, koja se smatra čuvarkom Budve. Prenijeta je iz crkve Santa Maria in Punta u vrijeme Napoleona, kada su crkve pretvarane u konjušnice.
Slika Svetog Nikole: Oštećena nožem od strane vandala 1949. godine nakon proslave 1. maja. Legenda kaže da se brod onih koji su je oskrnavili prevrnuo pri povratku sa ostrva.
Iako je sa 75 godina stekao uslove za mirovinu, don Filip nastavlja svoju misiju u Budvi.
„U katoličkoj crkvi nakon 75 godina službe sveštenik ide u mirovinu, međutim, s obzirom da smo u krizi duhovnih zvanja, ja i dalje ostajem u službi dok ne prispije neka zamjena“, skromno zaključuje ovaj svještenik, uz poruku da je ljubav prema bližnjemu jedina istinska poveznica između Boga i ljudi.
Crkva Svetog Ivana Krstitelja, u kojoj don Filip služi, sagrađena je u 7. vijeku, a današnji izgled datira iz perioda nakon velikog zemljotresa 1667. godine. Lik Svetog Ivana nekada je ponosno krasio budvanski grb i zastavu još u 15. vijeku.
Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva
Izvor: TV Budva/Emisija "Moj grad"