Dr Zlopaša o začaranom krugu kockanja: Ne postoji „izlečenje“, već kontinuirana borba

Faktori koji utiču na značaj vremena provedenog u igrama na sreću su mnogobrojni. Podrška porodice je ključna u tom procesu oporavka, ali i prevencija i rano djelovanje.

Zavisnost od kockanja je veliki problem današnjice, koji ne mora biti vezan za godišnje doba i psihološko stanje pojedinca, kaže psihijatar i psihoanalitičar dr Srđa Zlopaša. 

"Ne može se razmišljati o tome kao o izolovanom uzroku, da je to jedini glavni uzrok, a sve ostalo uslovno rečeno u redu. Zima ili bilo kakvo zatišje, kako i u vremenskim  godišnjim dobima, tako i u ličnom životu, jesu, naravno, stvar kada se čovjek suoči više sam sa sobom, pa samim tim i sa svim onim što mu se ne sviđa i što nije dobro. I da je onda možda veća potreba za nekom spoljašnjom stimulacijom ili bijegom. Tako da postoji kao jedan legitiman faktor u svim dijagnostičkim kriterijumima, ta potreba da se zapravo kroz kockanje, klađenje, igre na sreću zapravo bježi od simptoma bilo da je anksioznost, depresivnost, bilo da je neka druga disfunkcionalnost u bilo kojoj sferi života, da se na taj način bježi bezuspješno. Naprotiv, situacija se poslije zbog toga zapravo pogoršava," kazao je dr Zlopša.

Podrška porodice, kako ističe, ima ključnu ulogu. Rano prepoznavanje promjena u ponašanju može spriječiti dublje posljedice zavisnosti.

"Svaka zavisnost zavisi kojeg je stepena, koliko je uzela maha, zavisi od ličnosti, od porodične, odnosno društvene podrške. Ne liječi se lako, zato se ne koristi za bolesti zavisnosti riječ izlječenje,  već kontinuiran proces liječenja jer gotovo uvijek postoji rizik od povratka. I kada se uspostavi kontrola nad tim zavisničkim ponašanjem. Jako je bitna podrška uže okoline, porodice, prijatelja, pogotovo kod nas gdje još uvijek postoje elementi tog bratstveničkog, plemenskog mentaliteta. Ali ono što je zanimljivo da se čak i u tim užim krugovima krije, ne prepoznaje ili se prećutkuje, ili pokušava da se time što će se vraćati dugovi, je li, to zataška", kaže on.

Porodice iz više razloga pokušavaju samostalno da riješe ovaj problem. Najčešći razlog je stid.

 "Stid je tu dominantno osjećanje i ona pogrešna nada da će se to još samo ovaj put pa će proći, je li, neće više, opametiće se.. To nažalost najčešće nije tako, već se taj začarani krug uvećava, uvećava, uvećava i prosto i ljudi i zajednice i porodice se muče", zaključio je Zlopaša.

Kockanje ne razara samo pojedinca već porodicu i okolinu. Vrijeme provedeno u kockanju često briše granicu između zabave i problema.

A.J.

Izvor: TV Budva