Fabris: Tradicija Budve ne smije biti zaboravljena

Proslava Svetog Nikole na ostrvu Školj proteklog vikenda okupila je brojne mještane i turiste, oživljavajući tradiciju dugu vijekovima i podsjećajući na važnost očuvanja autentičnih budvanskih običaja. Tim povodom, mještanin Tihomir Tiho Fabris gostovao je na Televiziji Budva, osvrnuvši se na istorijat ove svetkovine, ali i uputivši apel za obnovu srušene crkve Svetog Antona na Mogrenu, simbola nekadašnjeg zajedništva svih građana Budve.

Govoreći o crkvici Svetog Nikole na Školju, Fabris je podsjetio da su je daleke 1096. godine podigli krstaši na svom pohodu ka Jerusalimu, nakon što su u budvanskom zalivu potražili spas od bolesti. Iako je proslava ove godine zbog vremenskih prilika pomjerena sa 9. maja na protekli vikend, tradicija je nastavljena u punom sjaju uz prisustvo neočekivano velikog broja inostranih gostiju.

"Održana je misa i posvetila se, normalno, Svetom Nikoli, zaštitniku pomoraca i građana Budve, jedna manifestacija koja je izvanredna bila. Puno je gostiju i turista koji su bili nenajavljeni, poslije je bilo jedno zajedničko druženje. Ti gosti što su dolazili nenajavljeni bili su oduševljeni kako su bili počašćeni, ispraćeni, onda su bili u crkvici, poklonili su se Svetom Nikoli i tako manifestacija je ta trajala do popodne, do predveče. Sve se sredilo, sve se očistilo, dovelo se na mjesto i zaista jedna manifestacija koja je tradicija Budve, evo toliko godina", istakao je Fabris.

Ova proslava ima dugu i kompleksnu istoriju, pa je tako u periodu od 1950. do 1997. godine bila prekinuta zbog tadašnjih političkih prilika. Nakon katastrofalnog zemljotresa, crkvica je obnovljena zajedničkim snagama tadašnjeg župnika Nikole Majevića i preduzimača Nika Palunka, čime je manifestacija ponovo oživljena. Fabris se sa sjetom prisjetio i kako su Budvani nekada provodili vrijeme na ostrvu, u hladovini stogodišnjih borova koje je još 1894. godine iz Južne Amerike donio mještanin Isidor Kurti.

"U okolini crkve, i ovamo gdje je bio restoran Havaji, bio je u jednom baš havajskom stilu i bio je izgrađen od trske i drveta, i tu su se Budvani kupali, svaka familija budvanska imala svoj sto, tu su se družili. Poslije toga su igrali se na karte, preferans, trešeto, djeca su se igrala na glavu između vatre, poslije je bilo plivanje, kupanje, igranje vaterpola, i predveče bi svi Budvani se zajednički, maltene u jednoj koloni, vraćali prema Starom gradu na pristanište", opisao je on nekadašnji život grada.

Međutim, kao najveću ranu i nepravdu nanijetu tradiciji Budve, Fabris izdvaja rušenje crkve Svetog Antona na drugoj plaži Mogrena 1952. godine. Prvobitni hram iz 1571. godine srušilo je nevrijeme, nakon čega su svi Budvani, bez obzira na vjeru, sopstvenim sredstvima i radom podigli novu crkvu 1902. godine. Proslava Svetog Antona Padovanskog, 13. juna, bila je centralni ljetnji događaj i dan kada je tradicionalno počinjala sezona kupanja u Budvi.

"To je bila proslava Svetog Antona Padovanskog, koji je 13. juna. Budvani su njega prihvatili kao maltene zaštitnog Budvanina. Ali njega ste vidjeli sa cvijetom ljiljana. To je cvijet nevinosti, cvijet koji je donosio blagostanje, i tako su Budvani toga 13. juna sa brodovima, barkama išli... Svi Budvani su išli da pomažu da se zid gradi, klesao se kamen, i ograđena je ta nova crkvica 1902. godine. To je bila takozvana procesija, krećeno je sa Rive, svako što je imao nešto iz svoje kuće je nosio, nosio se krst, nosila se ikona i slika Svetog Antona, i ta procesija je išla", kazao je Fabris, podsjećajući da divlji ljiljan na Školju i u dvorištima starih budvanskih kuća i danas čudesno cvjeta svake godine tačno na ovaj praznik.

Nažalost, crkva je 1952. godine minirana u ranu zoru. Grupa mještana, među kojima je bio i Fabrisov brat, uspjela je da među ruševinama spasi dio ikone koji se i danas čuva u crkvi u Starom gradu. Iako postoje kompletni projekti i dimenzije za njenu obnovu, a imovinsko-pravnih prepreka nema jer su svi raniji i sadašnji vlasnici zemljišta saglasni sa obnovom, realizacija obećanja investitora koji je prije nekoliko godina renovirao restoran na Mogrenu još uvijek se čeka.

Fabris je uputio otvoren apel lokalnim vlastima da se aktivnije uključe u pokretanje obnove ovog sakralnog objekta, naglašavajući da su upravo tradicija, autentični običaji i duh zajedništva ono što Budvu čini posebnom i privlačnom za turiste.

"Malo da se ova naša budvanska vlast i animira i da uđemo u to, jer zaista kažem, i to je bilo nešto što je Budvane držalo zajedno, vjerujte, i to su tako lijepa vremena. I tada je bilo prvo kupanje. Niti jedan Budvanin nije se kupao nego na Svetog Antona. Svi smo bili u kratke bijele gaće, šorceve, majice, i onda bi poslije te crkve, mise, bilo to veliko druženje, ta proslava, i poslije toga se kupalo na drugoj plaži Mogrena", istakao je Fabris.

On je zaključio da moderni sadržaji ne mogu zamijeniti kulturno nasljeđe koje gosti iz cijelog svijeta zapravo žele da vide i dožive u Budvi.

"Turiste, goste ne interesuje ovo novo, oni vole što se dešavalo, tradicija u svemu, u gastronomiji – evo te fešte koje imamo u Budvi, i Dan Širuna, i u Paštrovićima te Dani Ruštule, njihovih specijaliteta, karnevali u Budvi, to mi treba da se držimo. Ovih modernih ima toga svugdje, nisu gosti turisti željni toga, ovo njih interesuje. Evo Dan Širuna, oni ne mogu da vjeruju da je takva manifestacija i da se sve dijeli gratis, da imaju jedan lijepi program. Znači, Budva diše, sva diše jednim imidžom, te tradicije Budve ne smijemo da zaboravimo", poručio je Tihomir Fabris.