Kada Podostrožani skrivahu vino u Starom gradu - priča o budvanskoj kratošiji

U kolektivnom sjećanju Budvana ostala je upamćena jedna zanimljiva anegdota o podostroškom vinu, koja se dan-danas vrlo rado prepričava.

Foto: Budvanostalgičari/fb, Balša Nenadić

Naime, najvećim dijelom Budvansko polje je pripadalo stanovnicima iz mainskog sela Podostrog. Za čuvanje poljoprivrednih proizvoda (pored ostalog, i vina), koji bi rodili u ovom polju, Podostrožani su koristili svoje podrume u staroj Budvi.

Kada bi im u kuću u Podostrogu nenajavljeno banuo kakav gost, kazali bi: „Nemam više vina nego što je u ovom bocunu, jer su mi bačve u podrumu u Starom gradu.“ Međutim, kada bi se sreli sa prijateljem na pazaru ispred Veljih vrata u Budvi, rekli bi: „Častio bih te vinom, nego sam ključeve od podruma zaboravio doma u Podostrogu.“

Ova anegdota posredno ukazuje da je Budvansko polje nekada pretežno korišćeno za gajenje vinove loze (otuda je i nastao toponim Velji vinogradi). Od grožđa koje bi rodilo u ovom polju, Podostrožani su očigledno imali prilično vina, čim su ga čuvali u podrumima u staroj Budvi, a ne u svom selu.

Ovu priču o tradiciji i autohtonosti naše vinove loze kratošije zabilježio je poznati publicista Vlado Đ. Duletić u knjizi "Zapisi iz budvanskog kraja" (1978.), u kojoj detaljno opisuje vino kratošija kao budvanski brend identitet, srednjovjekovni Statut Budve i kratošijske vinograde.

Vino kratošija - budvanski brend identitet

Nedavno prezentirani rezultati naučnih istraživanja crnogorskih i španskih naučnika nedvosmisleno su pokazali da je kratošija centralna sorta za vinogradarstvo Crne Gore, koja je faktički iznjedrila više od 33% sorti koje se gaje na teritoriji naše države. Štaviše, genetskom analizom je utvrđeno da je kratošija otac vrancu, koji je danas svakako najznačajnije crnogorsko vino. Kao glavna autohtona sorta za proizvodnju vina, kratošija je ovdje gajena vjekovima, a možda i milenijumima.

U pisanim izvorima najstariji pomen kratošije se nalazi u srednjovjekovnom Budvanskom statutu. Naime, 261. poglavlje ovog pravno-istorijskog akta je posvećeno kratošijskim vinogradima. Taj pomen, koji datira iz prve polovine XV vijeka, ima gotovo kolosalni, istorijski značaj.

Srednjovjekovni Statut Budve i kratošijski vinogradi

Svakako, Statut grada Budve, pored Kotorskog, predstavlja jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih pravno-istorijskih dokumenata sa područja današnje Crne Gore. Pored ostalog, u njemu se, na normativno pragmatičan način, uređuje gajenje vinove loze (pri tome, u Statutu su posebno apostrofirani kratošijski vinogradi), prerada grožđa i trgovina vinom. Treba reći da originalni tekst Budvanskog statuta, najvjerovatnije napisan na latinskom jeziku, nije sačuvan, ali postoji šest prepisa njegovog italijanskog prevoda, od kojih se dva čuvaju u Biblioteci crkve Sv. Marka u Veneciji, a po jedan primjerak se nalazi u Zagrebu, Zadru, Splitu i Cavtatu.

Kao dobar poznavalac italijanskog jezika i pravnik po obrazovanju, Starobudvanin Nikola Vučković je 1970. godine objavio kvalitetan prevod ovog Statuta na naš jezik i propratio ga sadržajnim predgovorom. Time je ovaj značajni pravno-istorijski spomenik postao dostupan najširem krugu čitalaca.

Kao što je poznato, srednjovjekovni Statut Budve sadrži 295 poglavlja (članova), od kojih je samo dvanaest datirano.

U dvadeset poglavlja srednjovjekovnog Statuta Budve tretirana je ondašnja aktuelna pravna problematika u vezi budvanskih vinograda, grožđa i vina. Ono što je za nas posebno interesantno jeste 261. poglavlje, koje je posvećeno kratošijskim vinogradima.

Pošto je za zastupanu budvansku vinsku priču naročito značajno 261. poglavlje Statuta Budve, u kome se tretira obrađivanje kratošijskih vinograda, u nastavku ove studije navodimo ga u cjelini:

„Naređujemo da je svaki onaj ko od našega građanina uzme da obrađuje kratošijski vinograd na napolicu dužan da ga tokom cijelog marta ore i kopa, a tokom maja okopava između trsova, čisti od lišća, ore i vezuje. Osim toga, hoćemo da ga je dužan treći put orati do Sv. Vida i odnositi zemlju najkasnije do Sv. Petra. Dalje hoćemo da je onaj ko uzme mladi vinograd na napolicu dužan da ga prvi put kopa tokom čitavog marta, drugi put tokom čitavog maja i da je od jabuka, smokava i krušaka dužan polovinu dati vlasniku vinograda. Ako je vinogradu potreban kakav drugi vinogradarski rad, dužan je da ga obavi u sezoni, a što se tiče kolaca, dužan je da ih stavlja prema dogovoru. Ko učini protivno plaća kaznu od 4 perpera i gubi vino, a svaki rad dužan je dobro obaviti u odgovarajuće vrijeme kao što je to naprijed napisano, izuzev jaraka za vodu i čišćenje grmova, što je dužan učiniti kako se dogovore.“

Spominjanje samo sorte kratošije u Statutu Budve ukazuje da je ona već tada bila vladarka u budvanskim vinogradima. Njena dominacija u budvanskom vinogorju trajala je sve do šezdesetih godina XX vijeka, kada je filoksera definitivno uništila vinograde sa autohtonim sortama na ovom dijelu našeg primorja.

Inače, koliko je vino kratošija bilo zastupljeno i omiljeno u našem kraju, najbolje ilustruje činjenica da se ono veliča u pjesmama o krsnim slavama:

Pijte vino, gosti moji, nije voda to, Nego vino kratošija, koje premeće; Premetnuće domaćina, sve je mene stra’! Neka meće i premeće, njega nije stra’; Napij mi se domaćine, neka ti je čast; Među braćom i družinom, vazda pošten glas!

Foto: Pixabay

Vinogradarska prošlost i izazovi

Prema podacima iz 1958. godine, budvanski vinogradarski tereni zauzimali su 41 hektar. Šezdesetih godina, zbog filoksere, površine vinograda su se značajno smanjile, dok su Stari Duletići, nekoć poznati po najkvalitetnijem vinu, potpuno napušteni.

Vjerovatno nijedno selo u budvanskoj opštini nije doživjelo tako tužnu vinogradarsku sudbinu poput Starih Duletića. Pošto oni, zbog iseljavanja stanovnika i zemljotresa, nijesu obnavljani, danas se u ovom selu više ne može naći gotovo nijedan čokot loze. Tako je na nekada čuveno Duletića vino, koje se kupovalo i koristilo kao lijek, ostalo samo lijepo sjećanje.

Međutim, zaključno sa šezdesetim godinama XX vijeka filoksera je gotovo uništila sve zasade vinove loze u Starim Duletićima. Pošto oni, zbog iseljavanja stanovnika i zemljotresa, nijesu obnavljani, danas se u ovom selu više ne može naći gotovo nijedan čokot loze. Tako je na nekada čuveno Duletića vino, koje se kupovalo i koristilo kao lijek, ostalo samo lijepo sjećanje. Kao i Stari Duletići, tako su i brojna druga sela u budvanskom zaleđu doživjela sličnu vinogradarsku krizu. Doduše, u proteklim godinama, pojedini vrijedni domaćini (posebno sa područja Paštrovića), podigli su na svojim seoskim parcelama nove vinograde.

Ti pozitivni primjeri treba da posluže kao putokaz za opštinu Budva i njene organe, u smislu da se što prije donese i finansijski podrži koncept razvoja vinogradarstva i vinarstva na našem ruralnom području, piše u odlomku iz knjige "Zapisi iz budvanskog kraja", Vlada Đ. Duletića.

Savremena inicijativa opštine Budva

Prošle godine, predstavnici opštine Budva održali su sastanak posvećen valorizaciji kulturnog i prirodnog blaga budvanske kratošije. Tema sastanka bila je dalji razvoj ove inicijative, a diskusiji je prisustvovao prof. dr Miodrag Grbić, svjetski priznati stručnjak za vinogradarstvo sa Univerziteta u Kanadi. Prof. dr Grbić, koji već godinama istražuje istorijat vina i vinove loze u Crnoj Gori, svojim stručnim znanjem i iskustvom dao je značajan doprinos razvoju i promociji budvanske kratošije.

D.B.