Marko Minić: Trud i ljubav prevazilaze sve prepreke na putu ka profesionalnom usavršavanju

Iako su klavir i gitara godinama najtraženiji instrumenti u muzičkim školama, mladi Budvanin Marko Minić odlučio se za trubu – instrument koji zahtijeva veliku posvećenost, ali donosi i posebnu vrstu zadovoljstva. Kao učenik četvrtog razreda Srednje muzičke škole u Tivtu i prva truba Gradske muzike Budva, Marko je pravi primjer kako se trudom i ljubavlju prevazilaze sve prepreke na putu ka profesionalnom usavršavanju.

Govoreći o izazovima školovanja, Minić ističe da je trubača u Crnoj Gori malo, naročito onih profesionalno usmjerenih. U cijeloj tivatskoj muzičkoj školi trenutno je svega 16 učenika na ovom odsjeku, a Marko svoje dalje obrazovanje planira na Muzičkoj akademiji, najvjerovatnije na Cetinju.

„Svirati trubu u Crnoj Gori jeste naporno, ali ukoliko to voliš, prolaziš kroz sve prepreke. Trenutno mi je opcija Cetinje, jer sam se odlično uklopio sa profesorom, a i blizu sam kuće. Jednostavno, roditelji često ne guraju djecu u ovom pravcu, a i u muziku se godinama nedovoljno ulaže,“ smatra Minić.

Posebno važno mjesto u njegovom životu zauzima Gradska muzika Budva, institucija koja ove godine proslavlja veliki jubilej – 120 godina postojanja. Za Marka, koji je član ovog kolektiva već šest godina, Gradska muzika je mnogo više od samog orkestra.

„To je zapravo jedna velika porodica koju spaja muzika. Tamo se svi mnogo poštujemo i volimo, bez obzira na to što imamo članove od 13 pa do 60 godina. Svi smo jednaki i uživamo u sviranju. Meni Gradska muzika dođe kao psihički odmor i svojevrsni izduvni ventil od svakodnevnih obaveza,“ ističe mladi trubač.

Povodom velikog jubileja, Budvu očekuje bogat program, uključujući karnevalske svečanosti, ali i dokumentarni film koji će prikazati dugu tradiciju orkestra. Iako se Marko u školi bavi klasičnom muzikom, a privatno cijeni narodni melos, kroz Gradsku muziku ima priliku da svira različite žanrove, od popa i roka do metala i bluza.

Povodom Svjetskog dana džez muzike, Minić je prokomentarisao i zastupljenost ovog pravca, koji je neraskidivo povezan sa trubom.

„Džez je često povezan sa trubom, ali u Crnoj Gori nažalost nemamo toliko prilika da sviramo taj pravac jer nema kvalitetnijih džez grupa. Ja volim džez, ali trenutno sviram druge pravce koji takođe nose dugu tradiciju i prenose se sa generacije na generaciju,“ kazao je Minić.

Uprkos gustom rasporedu, svakodnevnim putovanjima na relaciji Budva–Tivat i dvočasovnim probama dva puta sedmično, Marko ne krije entuzijazam. Njegova najveća želja je da uspješno privede kraju srednjoškolsko obrazovanje i nastavi usavršavanje, ostajući vjeran instrumentu koji je postao neodvojivi dio njegovog identiteta.

Svojim angažmanom, ovaj mladi umjetnik ne samo da gradi ličnu karijeru, već daje dragocjen doprinos očuvanju budvanske kulturne baštine, pozivajući sugrađane da prate rad Gradske muzike u godini njihovog najznačajnijeg jubileja.