Nasilje prema ljekarima i zdravstvenim radnicima postaje obrazac ponašanja, sistem mora reagovati

Predsjednica Sindikata doktora medicine, dr Milena Popović Samardžić, upozorila je da nasilje prema ljekarima i zdravstvenim radnicima nije izolovan slučaj, već odraz šireg društvenog ponašanja u kojem se nezadovoljstvo iskaljuje na zaposlenima koji najmanje utiču na funkcionisanje sistema.

Povod za ovo upozorenje bio je nedavni fizički napad na ljekarku Hitne pomoći tokom transporta pacijenta.

Efekti zakonskih izmjena i primjena panik tastera

Iako se Sindikat godinama zalagao za zakonsku zaštitu i uspio da 2021. godine uvede posebno krivično djelo za napad na ljekare (kasnije prošireno na sve zdravstvene radnike), te iako su uvedeni panik tasteri u 24 ambulante i dispečerska centra širom Crne Gore, zakonske mjere nisu dovoljne – posebno u situacijama poput transporta pacijenata gdje je zaštita ograničena.

Potreba za sistemskim promjenama umjesto reaktivnog djelovanja

Popović Samardžić naglašava da se institucije bave samo posljedicama umjesto da rješavaju korijen problema, koji leži u lošoj organizaciji rada, nedostatku kadra i sredstava. Građani svoj bijes najčešće usmjeravaju na zaposlenike na najnižim nivoima sistema, iako oni nisu odgovorni za te nedostatke.

Pritisci i nasilje unutar samih institucija

Ona je istakla da nasilje ne dolazi samo od nezadovoljnih pacijenata, već i od predstavnika samih institucija. Kao primjer navela je slučaj vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za kontrolu kvaliteta i nadzor zdravstvene zaštite, Kenana Kurtagića, za kojeg tvrdi da je u jednoj zdravstvenoj ustanovi verbalno maltretirao i vrijeđao zaposlene jer se nije pojavio u zakazanom terminu za fizikalnu medicinu. Slučaj je prijavljen nadležnima, ali iz Ministarstva zdravlja još uvijek nema zvanične reakcije.

Uvođenje cenzure za zdravstvene radnike

Kao dodatni problem, Popović Samardžić je izdvojila najavu da zdravstveni radnici moraju tražiti saglasnost Ministarstva zdravlja prije gostovanja u medijima, ocijenivši takvu praksu kao oblik cenzure koji otežava pravovremeno informisanje javnosti o stvarnim problemima u zdravstvu.