Nove saobraćajne kazne u Crnoj Gori: Prevencija ili preveliki teret za vozače?
Crna Gora je dobila strožija pravila u saobraćaju, veće kazne za pojedine prekršaje i nova ograničenja za određene kategorije vozača. Iako je primarni cilj nadležnih veća bezbjednost i smanjenje broja stradalih na putevima, među građanima se otvaraju brojna pitanja: jesu li kazne srazmjerne primanjima, jesu li sva ograničenja brzine logična, te da li država dovoljno radi na kvalitetu putne infrastrukture i signalizacije.
O ovim temama u jutarnjem programu govorio je diplomirani pravnik Jovan Milić.
Crna Gora među vodećim zemljama po smrtnosti u saobraćaju
Milić je na samom početku naglasio da su loši statistički podaci glavni razlog zbog kojeg je zakonodavac posegao za rigoroznijim mjerama.
„Crna Gora je jedna od vodećih zemalja kada je u pitanju smrtnost u saobraćaju. Ta brojka iznosi čak 108 smrtnih ishoda na milion stanovnika, dok je u Evropskoj uniji taj prosjek 43. Zakonodavac je pokušao da ide lakšim putem — da kroz represivne mjere i strožije sankcije poveća bezbjednost na putevima”, naveo je Milić.
Sa druge strane, kako ističe, građani smatrate neopravdanim visoke novčane kazne za pojedine sitnije prekršaje, dok je ključni problem i dalje loše stanje putne mreže.
„Imamo ogroman problem u Crnoj Gori, a to su jako loši putevi koji moraju da se rješavaju kako bi se suštinski povećala bezbjednost svih učesnika u saobraćaju”, dodao je on.
Nelogična ograničenja i revizija signalizacije
Na konstataciju da na pojedinim dionicama — poput Kamenova u budvanskoj opštini — postoje ograničenja od 50 km/h na putevima sa tri trake, Milić pojašnjava zakonski okvir, ali i naglašava potrebu za revizijom.
„Ukoliko se u blizini puta nalazi naselje ili objekat u upotrebi, po sili zakona primjenjuje se norma koja brzinu ograničava na 50 kilometara na sat. U tom trenutku Uprava za saobraćaj i MUP samo primjenjuju zakonsku normu. Međutim, kada su se postavljali pojedini znakovi, regulacija je bila drugačija. To je nešto što podliježe reviziji i nadam se da će, nakon aktivnog uključenja građana, u narednom periodu doći do zakonskih izmjena”, objašnjava Milić.
On je posavjetovao građane da inicijative za promjenu signalizacije i ograničenja upućuju Upravi za saobraćaj u Podgorici, i to ponajviše organizovani kroz mjesne zajednice ili grupe građana, jer tako njihovi zahtjevi dobijaju veću pravnu i formalnu snagu.
Kazne četvorostruko veće nego u EU
Govoreći o visini novčanih kazni, Milić podvlači da su pojedini iznosi daleko iznad evropskog standarda.
„Za prekršaje poput nevezivanja sigurnosnog pojasa, kazne su u Crnoj Gori i do četvorostruko veće u odnosu na pojedine zemlje Evropske unije. Istraživanja pokazuju da represivne mjere daju kratkoročne rezultate. Vozači će poštovati propise na dionicama gdje znaju da se nalaze radari, ali se njihov generalni stil vožnje neće promijeniti. Edukacija bi trebala da bude primarna svrha Zakona o bezbjednosti saobraćaja”, smatra Milić.
Za vozače koji nemaju finansijskih mogućnosti da plate izrečene kazne, zakon predviđa prinudnu naplatu preko poslodavca (obustavom od zarade), administrativne olakšice (umanjenje kazne za dvije trećine ukoliko se plati u roku od osam dana), ali i mjere poput zatvorske kazne ili rada u javnom interesu.
Ograničenja za mlade vozače i ustavna pitanja
Posebnu pažnju javnosti privukle su restrikcije za mlade vozače, kojima je ograničena snaga vozila (do 80 kW), kao i kretanje u noćnim satima bez pratnje vozača sa najmanje pet godina iskustva.
„Grupa građana je već pokrenula inicijativu u vezi sa ograničenjem snage motora na 80 kilovata. Međutim, sporno je i pitanje ograničenja kretanja u periodu od 00:00 do 05:00 časova. Time se na neki način zadire u ustavno načelo slobode kretanja. Zakonodavac je kruto odredio norme, ne uzimajući u obzir mlade ljude koji rade treću smjenu ili hitne slučajeve, poput prevoza člana porodice u hitnu pomoć”, naglašava pravnik.
Prava vozača prilikom snimanja radarom
Kada je reč o automatskim radarima i fotografisanju tablica, Milić napominje da je teret dokazivanja uvijek na policiji.
„Prilikom evidentiranja prekršaja radarom, građani imaju pravo na uvid u fotografiju na kojoj se vide tablice, datum, tačno vrijeme i izmjerena brzina. Ukoliko vozač sumnja da radar nije bio adekvatno baždaren ili postavljen, ima pravo na prigovor i sudski postupak u kom policija mora dokazati činjenično stanje. Nepotpisivanjem prekršajnog naloga, odnosno izražavanjem neslaganja, ostvaruje se pravo da se pred Sudom za prekršaje dokaže eventualna greška nadležnih službi”, zaključuje Milić.
On je na kraju apelovao na sve učesnike u saobraćaju da poštuju propise, prilagode brzinu uslovima na putu i time sačuvaju svoje i tuđe živote.