Psihološkinja Pavlović o uticaju kišne zime na proljećni umor
Iako kalendarski proljeće označava buđenje, za ljudski organizam ovaj prelazni period često donosi letargiju, pad koncentracije i emocionalnu osjetljivost. Psihološkinja Isidora Pavlović objasnila je zašto se ove godine građani teže prilagođavaju, kako razlikovati prolazni umor od dubljih stanja, te zašto je „društveni narativ o sreći” u martu i aprilu često kontraproduktivan.
Promjena biološkog sata, duži dani i oscilacije hormona poput melatonina i serotonina nijesu samo usputne pojave, već direktni uzročnici onoga što kolokvijalno zovemo proljećni umor. Prema riječima stručnjaka, ključ prevazilaženja ovog stanja leži u strpljenju i strukturi, a ne u agresivnim promjenama životnog stila.
Psihološkinja Pavlović ističe da je aktuelna sezona bila posebno izazovna zbog meteoroloških prilika koje su prethodile proljeću.
„Ova zimska sezona bila je specifična jer smo imali dosta kišnih dana i značajno manje sunca. Stičem dojam u razgovoru sa ljudima da se ove godine poprilično teško privikavaju. Zimski period je period hibernacije i sada se iz toga budimo postepeno, što zahtijeva vrijeme,” navodi Pavlović.
Jedan od najvažnijih aspekata o kojima je Pavlović govorila jeste psihološki pritisak okruženja. Dok priroda cvjeta, mnogi pojedinci osjećaju krivicu jer se ne uklapaju u sliku idealnog, aktivnog proljeća.
„Društveni narativ nam nalaže da budemo sjajni, da se spremamo za ljetnju sezonu, da svi moramo trenirati, putovati i biti nasmijani. To jednostavno nije realno očekivanje od sebe. Bitno je da ne forsiramo nagle promjene i da ne očekujemo da moramo biti srećni samo zato što je proljeće stiglo. Treba imati svoj ritam i raditi ono što nam odgovara, jer ono što prija meni, možda neće prijati trećoj osobi.”
Za one koji se bore sa ranim buđenjem i manjkom energije, Pavlović naglašava važnost strukture.
„Potrebno je sigurno nekih mjesec dana da budemo realistični i uđemo potpuno u ritam. Treba gledati da odlazimo na spavanje i budimo se u slično doba kako ne bismo trošili mentalnu energiju na stalna prilagođavanja.”
Psihološkinja objašnjava da sunčeva svjetlost često „izbaci u svakodnevnicu” stvari kojima se nismo bavili tokom zime.
„Mnogi potisnuti strahovi i brige sada dolaze na dnevni red. Živimo u vremenu velike neizvjesnosti i te stvari sada izbijaju u prvi plan.”
Granica između uobičajenog proljećnog umora i ozbiljnijih stanja poput anksioznosti ili depresije je jasna, ali zahtijeva samorefleksiju.
„Važno je vidjeti koliko taj umor traje. Ako smo kontinuirano i svakodnevno loši duže od mjesec dana, ako smo stalno bezvoljni i ne možemo da se 'raspavamo', ili ako nam stvari koje su nam ranije činile zadovoljstvo više to ne čine – to je alarm. Tada treba analizirati koji segment života nije u balansu.”
Pavlović je posebno apelovala na socijalnu povezanost.
„Bliski ljudi često ranije primijete promjene nego mi sami. Jako je važno poslušati onoga ko nam misli dobro. Apelujem da budemo što više umreženi i da se iskreno bavimo jedni drugima.”
Psihološkinja je zaključila da bi i poslodavci trebali imati više sluha za zaposlene u ovom periodu.
„Ljudi nijesu roboti. Jako je važno da osjete da su prepoznati i cijenjeni, te da poslodavac razumije da posao nije jedina sekvenca njihovog života, već samo dio dana u kojem ulažu ogromnu energiju.”
Tekst priredila Redakcija Portala RTV Budva
Izvor: TV Budva