Svjetski dan borbe protiv poremećaja u ishrani

Svjetski dan borbe protiv poremećaja u ishrani (World Eating Disorders Action Day) obilježava se 2. juna, kako bi se unaprijedilo razumijevanje ovog zdravstvenog problema.

Tema ovogodišnje kampanje: “Poremećaji u ishrani su ozbiljan, ali rješiv problem. Nijesi sam!”, ističe da je oporavak realan i moguć ukazujući na potrebu da zdravstveni sistemi i zajednice obezbijede dostupne i kvalitetne usluge za osobe koje se suočavaju sa poremećajima u ishrani.

Poremećaji u ishrani su složene bio-psiho-socijalne bolesti koje mogu imati ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje, socijalne odnose i kvalitet života. To nijesu hirovi, faze ili izbori stila života. Najčešći poremećaji u ishrani su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj prejedanja. Ostali poremećaji ishrane uključuju: izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane, sindrom ruminacije (ponavljana, nenamjerna regurgitacija - vraćanje hrane), pika sindrom (konzumacija neprehrambenih proizvoda).

Osobe koje se suočavaju sa poremećajem/ima u ishrani često postaju opsjednute hranom, izgledom tijela i/ili tjelesnom masom. Ovi poremećaji mogu biti opasni po život ako se ne prepoznaju i ne liječe na odgovarajući način. Što je raniji početak liječenja, to je veća vjerovatnoća potpunog oporavka.

Važne činjenice o problemu poremećaja u ishrani:

• 14 miliona ljudi širom svijeta ima neki od oblika poremećaja u ishrani (Svjetska zdravstvena organizacija).
• 75% oboljelih nikada ne zatraži profesionalnu pomoć.
• Rizik od smrtnog ishoda kod osoba oboljelih od anoreksije nervoze višestruko je veći u odnosu na opštu populaciju.
• 3,3 miliona godina zdravog života izgubljene su globalno svake godine zbog poremećaja u ishrani.
• Osobe sa povećanom tjelesnom masom mogu biti pod većim rizikom za razvoj poremećaja u ishrani, djelom zbog stigmatizacije i pritiska vezanog za izgled tijela.
• Kod muškaraca i starijih osoba poremećaji u ishrani značajno se rjeđe prepoznaju i dijagnostikuju.

Faktori rizika za nastanak poremećaja u ishrani

Biološki faktori:

• Blisko srodstvo s osobom koja ima poremećaj u ishrani.
• Blisko srodstvo s osobom koja boluje od depresije, anksioznosti ili je zavisnik od psihoaktivnih supstanci.
• Ranija primjena restriktivnih dijeta ili drugih metoda za kontrolu tjelesne mase.
• Diabetes mellitus tip 1.

Psihološki faktori:

• Perfekcionizam.
• Nezadovoljstvo vlastitim izgledom tijela.
• Prisustvo anksioznog poremećaja.
• Rigidan obrazac ponašanja.

Socijalni faktori:

• Stigmatizacija osoba sa prekomjernom tjelesnom masom.
• Podsmjevanje i zlostavljanje.
• Prihvatanje društvenog stava o “idealnom izgledu tijela”.
• Ograničeni socijalni kontakti.
• Transgeneracijska trauma – prenošenje emocionalno teških iskustava i obrazaca ponašanja kroz generacije.

Upozoravajući znakovi poremećaja u ishrani

• Zaokupljenost tjelesnom masom, hranom, kalorijama, redukcionom dijetom i/ili izgledom tijela.
• Pojava abnormalnih, ekstremnih, ritualnih ili skrivenih navika ishrane.
• Povlačenje od uobičajenih aktivnosti i formi druženja.
• Dokazi o prejedanju, kao što je nestanak velike količine hrane.
• Dokazi o ponašanju „čišćenja“, uključujući česte odlaske u kupatilo nakon obroka, samoizazvano povraćanje, produžene periode gladovanja ili korišćenja laksativa, tableta za mršavljenje ili zloupotrebe diuretika.
• Kompulzivno ili pretjerano vježbanje.
• Promjena boje ili pojava mrlja na zubima (zbog samoizazvanog povraćanja).
• Osjećaj izolovanosti, depresije, teskobe ili razdražljivosti.

Vrste poremećaja u ishrani

Anoreksija nervoza

Odlikuje se prvenstveno samoizgladnjivanjem i pretjeranim gubitkom tjelesne mase. Simptomi su:

• Neadekvatan unos hrane koji dovodi do značajnog gubitka tjelesne mase.
• Intenzivan strah od debljanja, opsjednutost tjelesnom masom i uporna primjena obrazaca ponašanja usmjerenih ka sprečavanju dobijanja kilograma.
• Poremećaj slike o vlastitom tijelu.
• Poricanje ozbiljnosti male tjelesne mase.

Zdravstvene posljedice uključuju: gubitak mišića, osteoporozu, pojavu finih, paperjastih dlačica po tijelu (lanugo), hormonalni nesklad, zastoj rada srca itd.

Bulimija nervoza

Karakteristično za ovaj poremećaj u ishrani je ciklus prejedanja praćenog kompenzacijskim ponašanjem, kao što je samoizazvano povraćanje, u pokušaju da se anuliraju učinci prejedanja. Simptomi su:

• Redovno uzimanje velikih količina hrane propraćeno osjećajem gubitka kontrole nad ponašanjem pri jedenju.
• Korišćenje neprikladnih kompenzacijskih ponašanja kao što je povraćanje, zloupotreba laksativa ili diuretika, gladovanje i/ili opsesivno ili kompulzivno vježbanje.
• Ekstremna zabrinutost oko tjelesne mase i izgleda tijela.

Zdravstvene posljedice mogu biti: karijes, perforacija jednjaka, perforacija želuca, pankreatitis, zastoj rada srca i sl.

Drugi specifični poremećaji ishrane

U druge poremećaje ishrane koji mogu uzrokovati poremećaje zdravlja, ali pri tom ne ispunjavaju kriterije za druge poremećaje u ishrani, spadaju:

• Atipična anoreksija nervoza kod koje tjelesna masa nije značajno niska.
• Bulimija nervoza s rjeđim epizodama ponašanja koje odlikuje bulimiju.
• Poremećaj prejedanja s rjeđim karakterističnim ponašanjem.
• Pročišćavanje bez prejedanja.
• Sindrom noćnog prejedanja.

Liječenje poremećaja u ishrani

Najefikasnije liječenje uključuje neki oblik psihoterapije ili savjetovanja, zajedno s pažljivim tretmanom zdravstvenih problema i navika u ishrani. Liječenje treba da bude prilagođeno individualnim potrebama osobe tretirajući simptome poremećaja ishrane i obuhvatajući djelovanje psiholoških, bioloških, nutritivnih, socijalnih i kulturnih uzroka koji ili održavaju ili doprinose poremećaju.

Rana dijagnoza i intervencija značajno ubrzavaju oporavak.

Oporavak od poremećaja u ishrani

Oporavak od poremećaja ishrane, ponovo učenje pravilnih navika u ishrani i vještina suočavanja s tim problemom može potrajati dugo i često zahtijeva veliku podršku stručnjaka, prijatelja i porodice.

Identifikovana su tri široka područja oporavka:

1. Fizički oporavak – uključuje normalizaciju fizičkih učinaka poremećaja ishrane, uključujući vraćanje tjelesne mase na odgovarajući nivo za pojedinca, normalizaciju nivoa elektrolita i hormona i sl., u čemu je značajna uloga ljekara i kvalifikovanog nutricioniste.
2. Promjena ponašanja – ovaj aspekt oporavka znači prestanak ili značajno smanjenje restrikcije hrane, pretjeranog vježbanja, „čišćenja“ i/ili prejedanja.
3. Psihički oporavak – predstavlja područje oporavka koje je možda najteže definisati, a usmjeren je ka rješavanju kognitivnih i emocionalnih aspekata poremećaja ishrane, kao što je odnos prema vlastitoj slici tijela, perfekcionizam i pravila vezana za vrstu namirnica, način ishrane i odnos prema tjelesnoj masi. Potrebno je tretirati propratna stanja kao što su poremećaji raspoloženja, depresija i anksioznost, kako bi se održao trajan oporavak.

Aktivni sistem podrške često igra ključnu ulogu u oporavku. Roditeljska podrška djeci da ustraju u terapiji, konzumiraju redovne obroke i koriste usvojene nove vještine suočavanja s poremećajem u ishrani, izuzetno je značajna. Partneri, porodica i prijatelji imaju važnu ulogu u pružanju podrške i usvajanju zdravijih životnih navika. Za osobe s dugotrajnim poremećajima ishrane, uobičajeni sistemi socijalne podrške često vremenom slabe, jer prijatelji i porodica često u tome „izgaraju“.

Poremećaji u ishrani mogu pogoditi osobe svih uzrasta i polova. Pravovremeno prepoznavanje simptoma, podrška porodice i stručna pomoć ključni su za uspješan oporavak. Razgovor o ovim problemima, bez stigme, predstavlja važan korak ka očuvanju mentalnog i fizičkog zdravlja.