Svjetski dan hrane: Pomoć traže i zaposleni, hrana se i dalje masovno baca
Pomoć Banke hrane danas traže i zaposleni građani koji, uprkos redovnim primanjima, ne mogu da pokriju osnovne troškove života. Među najugroženijima su građani sa niskim zaradama, penzioneri, samohrani roditelji, porodice sa više djece i domaćinstva sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, dok se istovremeno u Crnoj Gori godišnje bace desetine hiljada tona hrane, upozorava predsjednica Banke hrane Marina Medojević. Kao dio rješenja za smanjenje bacanja hrane i siromaštva, Medojević predlaže formiranje distributivnog centra za sakupljanje viškova hrane i otvaranje socijalnih prodavnica.
Danas se obilježava Svjetski dan hrane, dok je sjutra Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Tim povodom, Medojević upozorava da zaposlenost više nije garancija sigurnosti i dostojanstvenog života.
"Plata danas ne znači nužno i sigurnost. Kada se plate stanarina, računi, hrana, ljekovi i troškovi vezano za školovanje djece, mnogim porodicama ostaje premalo za dostojanstven život", kazala je Medojević.
"Plata danas ne znači nužno i sigurnost. Kada se plate stanarina, računi, hrana, ljekovi i troškovi vezano za školovanje djece, mnogim porodicama ostaje premalo za dostojanstven život", kazala je Medojević.
Kako navodi, posebno su ugroženi oni koji primaju niske zarade, penzioneri, stariji ljudi bez penzije uprkos dugogodišnjem radu, samohrani roditelji, porodice sa više djece, kao i domaćinstva u kojima neko ima ozbiljne zdravstvene probleme.
„To je posebno zabrinjavajuće jer pokazuje da siromaštvo nije problem samo nezaposlenih. Čovjek može da radi i da svakodnevno izvršava svoje obaveze, a da ipak ne može svojoj porodici da obezbijedi potrebno“, istakla je ona.
Medojević kaže da zaposlenost sama po sebi nije dovoljna mjera životnog standarda.
„Važno je koliko građaninu ostane od zarade nakon što plati osnovne troškove i da li od tog novca može da obezbijedi redovnu, kvalitetnu ishranu, liječenje i dostojanstven život“, navela je Medojević.
U Crnoj Gori, prema njenim riječima, ne postoji precizan podatak o broju ljudi koji sebi i svojim porodicama ne mogu da obezbijede redovne i nutritivno kvalitetne obroke.
Prema posljednjim zvaničnim podacima MONSTAT-a koje navodi, 20,1 odsto stanovništva bilo je u riziku od siromaštva, što je približno svaki peti stanovnik.
"Broj korisnika socijalne pomoći ne obuhvata sve koji su gladni ili nemaju dovoljno novca za hranu, jer mnogi ne ispunjavaju stroge kriterijume za ostvarivanje prava", rekla je Medojević.
Ističe da je socijalna slika Crne Gore zabrinjavajuća.
"Banka hrane Crne Gore godinama se susreće sa ljudima koji pomoć traže tek kada iscrpe gotovo sve mogućnosti. Za mnoge od njih obraćanje humanitarnoj organizaciji nije prvi izbor, već posljednja nada. Broj zahtjeva za pomoć se ne smanjuje, naprotiv", rekla je Medojević.
"Banka hrane Crne Gore godinama se susreće sa ljudima koji pomoć traže tek kada iscrpe gotovo sve mogućnosti. Za mnoge od njih obraćanje humanitarnoj organizaciji nije prvi izbor, već posljednja nada. Broj zahtjeva za pomoć se ne smanjuje, naprotiv", rekla je Medojević.
Dodaje da se Banci hrane obraćaju samohrani roditelji, nezaposleni, porodice sa bolesnim članovima, osobe starije od 65 godina bez primanja, penzioneri sa niskim primanjima, korisnici socijalne pomoći, ali i zaposleni.
"Zbog toga država mora uspostaviti i pouzdan sistem praćenja nedostatka hrane, kako bi se znala koliko građana nema mogućnost da redovno obezbijedi kvalitetne obroke", ističe ona.
Hrana se baca, a porodice nemaju za osnovne obroke
Medojević upozorava da je u Crnoj Gori paradoksalna situacija – dok se hrana baca u različitim fazama proizvodnje, distribucije, trgovine i potrošnje, postoje porodice koje nemaju dovoljno novca ni za redovne, a kamoli za nutritivno kvalitetne obroke.
"U Crnoj Gori imamo apsurdnu situaciju, dok se hrana baca u različitim fazama proizvodnje, distribucije, trgovine i potrošnje, postoje porodice koje nemaju dovoljno novca ni za redovne, a kamoli za nutritivno kvalitetne obroke", rekla je Medojević.
U Crnoj Gori imamo apsurdnu situaciju, dok se hrana baca u različitim fazama proizvodnje, distribucije, trgovine i potrošnje, postoje porodice koje nemaju dovoljno novca ni za redovne, a kamoli za nutritivno kvalitetne obroke.
Kako navodi, Crna Gora nema pouzdan i transparentan sistem podataka koji bi omogućio da se precizno utvrdi koliko se hrane godišnje izgubi i baci i koliko bi te hrane moglo biti bezbjedno donirano. Bez takvih podataka, kako kaže, teško je planirati djelotvorne mjere i mjeriti njihove rezultate.
Prema njenim riječima, zvanična statistika MONSTAT-a prati ukupan komunalni i industrijski otpad, ali ne i količine bačene hrane po sektorima – domaćinstvima, proizvodnji i preradi hrane, ugostiteljstvu, hotelima, restoranima, trgovinama i maloprodaji.
Kao jedan od načina za smanjenje bacanja hrane i siromaštva navodi formiranje distributivnog centra za prikupljanje viškova hrane, kao i socijalnih prodavnica.
„Crna Gora mora zakonski da uredi doniranje viškova hrane i jasno definiše odgovornosti donatora i primalaca. Potrebno je uvesti podsticaje i poreske olakšice za doniranje bezbjedne hrane, uz kontrolu i zaštitu od zloupotreba, uspostaviti nacionalni sistem prikupljanja podataka o gubicima i bacanju hrane, kao i podržati logistiku, rashladne kapacitete, skladištenje i prevoz hrane do humanitarnih organizacija“, kazala je Medojević.
Ona smatra da bi trebalo razvijati i programe školskih obroka i dodatne podrške porodicama koje ne mogu da obezbijede adekvatnu ishranu djeci.
Prema procjeni Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), koju navodi Medojević, u Crnoj Gori se godišnje baci između 50.000 i 54.000 tona hrane, odnosno u prosjeku od 70 do 85 kilograma po stanovniku.
Kako je navela, to je približno 250 obroka po stanovniku godišnje.