Tatiana na moru: Od Sibira do Budve na talasima mora, ljubavi i zahvalnosti

Ruskinja Tatjana Bočkareva, rođena je u Novosibirsku, odakle je put odvodi u Moskvu, da bi se kasnije preselila u Crnu Goru, gdje već 13 godina živi u Budvi. Ovdje rađa ćerku Milenu, ali se i započinje baviti poslastičarstvom, a kasnije se otvara instagram stranicu "Tatiana na moru" koja brzo postaje interesantna publici na društvenim mrežama. O moru, ljubavi, zahvalnosti ali i važnosti pronalaska ljepote života govorila je za naš portal.

Po obrazovanju tehničar, ali nikada nije radila u struci, ova mama dvoje djece  svoju ljubav prema svemu lijepom i ukusnom pretočila je u poslastičarsku umjetnost i blog "Tatiana na moru", koji sada prati veliki broj ljubitelja fotografije, mora, malih stvari i slatkiša.

"Već skoro 10 godina pravim torte po narudžbi, a time sam se počela baviti upravo ovdje, u Crnoj Gori. Sve je počelo kao hobi: jako volim domaće kolače i peciva, a kasnije mi je postalo zanimljivo da ih lijepo fotografišem. Kroz društvene mreže ljudi su saznali za mene i pozvali me da organizujem i vodim Dječiju kulinarsku radionicu u dječijem centru Kuća Mala u Budvi. Nekoliko godina sam posvetila tom kreativnom radu – zajedno sa djecom smo pekli i pripremali razna jela, i slatka i slana. Dobijala sam mnogo zahvalnosti od roditelja jer su djeca počela da pokazuju interesovanje za kuhinju i kuvanje. Mnogi su se interesovali gdje mogu da kupe ili probaju moje kolače. Tako sam počela da pravim torte za dječije proslave. Hvala na ovim pitanjima – kao prilici da razmislim o sebi kao ličnosti i da se osvrnem na svoj dosadašnji životni put. U Crnu Goru sam došla, može se reći – iz ljubavi", počinje Tatiana priču za Portal RTV Budva.

U Budvu dolazi zbog ljubavi, kod tadašnjeg momka koji je kasnije postao njen muž, al.i ljubav prema gradu na pjeni od mora datira još od ranije.

"Moram reći da sam još 2008. godine bila potpuno zaljubljena u Stari grad Budve – tada me je oduševio topli oktobar, more nevjerovatne boje, crvene krovne pločice i spokojno veličanstvo planina. Osjetila sam drugačiji vazduh, drugačiji ritam života. Sjećam se, na putu ka plaži Mogren, rasplakala sam se od ljepote i pomislila: zašto su neki ljudi srećni – mogu ovo da gledaju svakog dana, a ja moram za tri dana da se vratim u sivu, hladnu Moskvu? I tako – poslije godinu i po dana – došla sam u Crnu Goru zauvijek! Sada sam i ja među onima srećnim koji gledaju more i planine svakog dana! Inače, pokušali smo da živimo u Bokokotorskom zalivu, ali smo se vratili u Budvu. Smatram da je ovdje more „živo“, lijepo po svakom vremenu, i da ovdje ima više sunca nego u zalivu. Mnogo volim da šetam i upravo zbog toga obožavam Budvu – možeš pješke ići preko Bečića, Rafailovića, Pržna sve do Svetog Stefana – a još si u Budvi! Svako naselje ima svoju boju, svoj šarm i omiljena mjesta. Već znam odakle se vide najljepši zalasci sunca, obožavam panorame Budvanske rivijere. Mogu reći da je blog „Tatiana na moru“ nastao slučajno – ranije sam vodila samo profesionalni profil, ali sam shvatila da sve ono što želim da podijelim sa ljudima više ne staje na stranicu sa tortama. Naziv sam izabrala po analogiji sa gradom Petrovac – jer postoji još jedan Petrovac, ali naš je „na moru“. Tako je i Tatjana ima mnogo, ali ja – živim na moru i uživam u tome, za jednu djevojku iz Sibira, to je vjerovatno bio važan naglasak", ističe ona.

More je kako ističe prvi put vidjela prilično kasno, tek sa 29 godina.

"Ali te godine sam vidjela čak dva različita mora: Crno i Jadransko. I od tada sam odlučila – mora se živjeti pored mora! Disati ga, diviti mu se i gledati ga – svakog dana! Prija mi što moj profil zovete prepoznatljivim, ali zaista tu nije bilo nikakvog posebnog plana – jednostavno sam dijelila sa ljudima ono što vidim oko sebe. Mislim da u svakom danu, pa čak i u svakom trenutku, postoji nešto lijepo. Nisam željela da se borim protiv te potrebe da to pokažem drugima. Čak ni mene samu nećete često vidjeti na profilu, jer je Crna Gora svakako glavna tema mog bloga. Ne prestajem da se radujem što me i poslije 13 godina života u Budvi i dalje privlače ista omiljena mjesta – ali ih svaki put vidim drugačije. Ona mi i dalje donose raspoloženje i inspiraciju. Da ne govorim o oblacima, zalascima sunca, talasima – koji nikad nisu isti. Takođe, volim Budvu i zbog njene velikog glavnog trga ispred Starog grada – on često okuplja veliki broj ljudi na raznim događajima i proslavama, iz drugih gradova i zemalja, što samo potvrđuje da je upravo Budva kraljica Mediterana. Razmišljala sam šta mi nedostaje u Budvi – i mogu reći da nemam takvu listu. Jedino što bih uvijek voljela više ljepote i reda na gradskoj rivi. Još uvijek čekam da se taj dio turističke prijestonice počne sređivati i obnavljati. Čak je i Petrovac, koji je dio Budvanske rivijere, uređeniji – šetalište i obalna zona su tamo ljepši nego kod nas. Ponekad imam osjećaj da Budva nema domaćina. Vlast se mijenja, svi obećavaju, a uz more niču ogromni komercijalni objekti, dok za obične ljude još uvijek ništa nije uređeno. Priča sa piknicima je počela u jedno tužno vrijeme za sve nas – tokom kovida 2020. godine. Kada su bili zatvoreni kafići i restorani, a okupljanja ljudi čak i na šetalištu bila zabranjena. Tada su mnogi otkrili planinarenje, panoramske vidikovce, udaljene plaže. I naravno – htjeli smo i da lijepo jedemo ispostavilo se da, u prirodi Crne Gore, uz more i na svježem vazduhu – sve izgleda još prijatnije i ukusnije!", priča naša sagovornica.

Inspiraciju kako je kazala crpi, upravo iz ljepote koja je okružuje.

"Slika se formira u glavi u zavisnosti od godišnjeg doba, raspoloženja i onoga što je oko mene. Više puta su mi nudili da organizujem estetske piknike kao događaje za ljude, ali sam uvijek odbijala. Jer za mene je piknik oblik odmora, to je vrijeme provedeno sa dragim osobama i ujedno vrijeme za moje hobi. Napraviti piknik sa ukusnim zalogajima je jedno, ali ga snimiti i podijeliti sa ljudima – to je nešto sasvim drugo. Ipak, i jedno i drugo su kreativni procesi. Pitate me šta za mene znači more. Rekla bih – sve! Čini mi se da više ne bih mogla da živim bez njega. Vidim more sa svakog prozora u svom domu, od prvih trenutaka kada se probudim. Čak se u nekim ogledalima u kući, kad pogledam sebe – odražava more. Gledam ga dok kuvam u kuhinji i mislim da čak i kad ga ne primjećujem, more mi daje snagu i inspiraciju. Kada mijenja nijanse, kada svjetluca, kada se uzburka, sigurna sam da upijamo njegovu ljepotu. Najzanimljivije je to što ne znam da plivam i dubine mora mi nijesu poznate, ali ga volim na svoj način, pogotovo u kombinaciji sa planinama", ističe ona.

Blog postaje sve prepoznatljiviji, ali Tatjna neće odstupiti od onoga zbog čega je i nastao.

"Vjerujem da će moj blog i dalje ostati blog o svakodnevici. Dobijam dovoljno poruka koje mi daju snagu i motivaciju da nastavim sa tim. Ljudi mi pišu da sam im izvor inspiracije! Neko više ne ide na piknik sa plastičnim čašama, već je kupio lijepo posuđe da bi uživao u estetici trenutka. Neko se zaljubio u Crnu Goru i kupio avionsku kartu da je vidi svojim očima. Djevojke koriste moje recepte, a u hladnim danima mi pišu da ih moje sunčane priče sa mora griju. Posebno mi znače poruke od crnogorskih građana koji žive u inostranstvu – ili čak ovdje – a kažu da je zahvaljujući mojim očima njihova domovina postala još ljepša. Zbog svih tih razloga – moj blog postoji. Kao što je rekao Lav Tolstoj: "Ako možeš da ne pišeš – nemoj pisati". Tako i ja – u svom blogu dijelim samo ono što mi je donijelo najjače emocije, što me je oduševilo i inspirisalo. U svim drugim slučajevima – bolje je ništa ne pisati", kaže Tatjana sa osmijehom.

Život ipak nije uvijek savršen, ali Tatjana je vremenom naučila da se nosi sa tim, a za to joj pomažu kafa, more i zahvalnost, stvari bez kojih kako kaže ne prolazi nijedan njen dan.

"Ne mogu reći da moj život stalno izgleda kao savršena slika, ali ipak sam pristalica toga da pokazujem ono što raduje oči – da ljudi mogu svratiti kod mene da odmore dušu od rutine, briga i svakodnevice. Moj dan ne može da prođe bez kafe s pogledom na more, to  je moj dugogodišnji ritual, bez mora – kafu ne pijem, kombinacija tih mirisa, zvukova i pogleda me zaista smiruje. Volim da budem nasamo s morem – na sreću, osim tokom ljetnjih mjeseci, imamo mnogo takvih prilika. I treće, moj dan ne može da prođe bez zahvalnosti. Cijenim svaki dan koji provedem u ljepoti i pored mora. Zahvalna sam što su me sudbina, ljubav i moj muž doveli ovdje", zaključila je Tatjana za portal RTV Budva.