(VIDEO/FOTO) Vaskrs u Budvi: Protojerej Aleksandar Lekić o tajni praznika koji mijenja smisao ljudskog postojanja

Vaskrs je juče svečano proslavljen u hramu SveteTrojice u Starom gradu u prisustvu brojnoih vjernika.

U porti crkve Svete Trojice u Starom gradu, juče je u ranim časovima proslavljen Vaskrs, praznik koji pravoslavni hrišćani nazivaju „praznikom nad praznicima“. Starješina hrama, protojerej Aleksandar Lekić objasnio je duhovni značaj Vaskrsenja, naglašavajući da ovaj dan nije samo običaj, već „izvor cijelog našeg bića“.

Govoreći o značaju Vaskrsa, otac Lekić je istakao da je Vaskrsenje Hristovo centralna tačka hrišćanske vjere, kojoj prethodi najznačajniji period duhovnog podviga.

„Vaskrsenje Hristovo je svijetli praznik, najsvjetliji praznik, najveći praznik za hrišćane. Uvijek volimo da ponavljamo, i ne treba to nikad zaboraviti, da je Vaskrs najradosniji praznik jer, pored svih velikih praznika, ovo je praznik nad praznicima. Tako ga crkva poštuje, tako ga crkva slavi. Ono što je značajno jeste da mu prethodi najveći i najznačajniji post, gdje se sve ono oko čega smo se trudili, postili, brinuli o svojoj vjeri, pripremali duše i tijela, sada sabira u jedno.“

Put od Stradalne sedmice do pobjede nad smrću

Protojerej se osvrnuo na dinamiku proteklih dana, objašnjavajući kako je budvanska zajednica proživjela „Stradalnu sedmicu“ (Strasnu sedmicu) kao put ka konačnoj pobjedi.

„U ovoj posljednjoj sedmici pripremali smo se svaki dan. Bili su to veliki dani kada smo Hrista pratili na njegovo stradanje, ali to je bilo spasonosno stradanje. Nije bio kraj sa Hristovim krstom i Velikim petkom, nego je došla Velika subota, a potom i Vaskrsenje. Sve ove dane smo obilježavali na najsvečaniji način, pjevajući pjesme i prenoseći čitavo svoje biće u to vrijeme, prateći Hrista na njegovom stradalnom putu.“

Poseban utisak na vjernike ostavila je jutarnja služba koja je počela u pet časova, evocirajući biblijske događaje.

„Ispratili smo Hrista i poranili  na dan Vaskrsa u pet časova, baš kao one žene mironosice o kojima smo slušali u Svetom Jevanđelju. One su došle vrlo rano na grob, oko izlaska sunca, pa smo tako i mi došli da dočekamo Vaskrsloga. One su bile u tuzi i očajanju, misleći da je to kraj njihove vjere i njihovog Učitelja, ali desio se veliki preokret. Hristos je sve iznenadio Vaskrsenjem, jer je do tada to bilo nešto nezamislivo. Nakon Njega, sve je drugačije.“

Vaskrs nije samo nada u budućnost, već stvarnost sadašnjice

Lekić je posebno naglasio da hrišćani vaskršnju radost ne čekaju samo „u budućem vijeku“, već je osjećaju ovdje i sada kroz liturgiju.

„Gospod je vaskrsao i otvorio nam put, ali nam je dao da već sada i ovdje opipljivo okušamo radost Carstva Božijeg. To je trenutak u kojem On konačno ukida smrt, gdje čovjek prevazilazi svoju smrtnost kao najvećeg neprijatelja, prevazilazi grijeh i zlo. To nam svjedoči čitav naš hrišćanski život. Svaka liturgija koju služimo je zapravo vaskršnja liturgija. Ona je izvor naše vjere, našeg postojanja i našeg pogleda na svijet.“

Nakon što se, prema riječima starješine, „ogroman broj naroda“ pričestio, proslava se preselila u domove, uz simbole koji nose duboku pouku.

„Običaji su takvi da se šaraju jaja, koja su simbol života i pobjede života nad smrću. Bitno je da tu radost ne zadržimo samo u hramu, već da je prenesemo u svoje domove, porodice, među prijatelje, u naše društvo, grad i državu. Hrišćani moraju imati svijest da se njihova vjera preliva na svakodnevni život, na posao i obaveze. Ovaj ukus i atmosfera koju smo osjetili treba da žive u nama i sutradan, da to bude kvasac našeg daljeg puta.“

Tekst priredila Redakcija Portala RTV Budva