Vlatko Stefanovski pred nastup u Budvi: „Fasciniranost muzikom i ljubav prema gitari još uvijek traju“

Legendarni gitarista i kompozitor Vlatko Stefanovski nastupiće večeras u Budvi, u autentičnom ambijentu „između tri crkve”. Tim povodom, muzičar je govorio o svojoj pet decenija dugoj karijeri, fascinaciji muzikom, saradnji sa mladim umjetnicima, kao i o posebnoj vezi koju ima sa budvanskom publikom.

Osvrćući se na pedeset godina prisustva na regionalnoj i svjetskoj muzičkoj sceni, Stefanovski je istakao da je ponosan prvenstveno na dužinu trajanja svoje karijere, koja je neraskidivo povezana sa njegovim privatnim životom.

„Ako sam na nešto ponosan, to je na dužini trajanja. Dužina trajanja karijere koja je tesno povezana i sa mojim ličnim i privatnim životom, jer ja sam potpuno posvećen i tom radu, tom snimanju, putovanju. Nije mi teško da putujem, duge, duge kilometre mi prolazimo da bismo došli da sviramo negdje, jer se toliko radujemo tim nastupima, tim susretima sa publikom, da nam ništa ne pada teško.”

On je dodao da su do Budve putovali oko sedam sati automobilom, ali da su svi srećni što su stigli. Sumirajući svoj dosadašnji rad, iznio je i precizne podatke o svom opusu:

„Mogu vam reći da je brojka impresivna: 39 albuma koje sam potpisao kao autor, izvođač i kao nosioc programa.”

Pored toga, naglasio je da ne broji albume na kojima je gostovao, jer ih ima „bezbroj”.

Stefanovski objašnjava da tajna njegovog trajanja leži u nepresušnoj posvećenosti i strasti prema instrumentu.

„Ali ta moja opsjednutost i fasciniranost muzikom još uvijek traje, i ta moja ljubav prema instrumentu, prema gitari, još uvijek traje. I još uvijek sam nekako oduševljen kad uđem u bilo koji gitarski shop, u gitarsku prodavnicu... Odnos sa gitarama je čudan, gitaristi su malo čudni po tom pitanju i naša opsjednutost instrumentom traje, a bogami opsjednutost muzikom kod mene traje prilično dugo.”

Kao formulu za autentičnost, koju je prepoznao još u mladosti, navodi okretanje tradiciji i folkloru Balkana, ali na specifičan način.

„Moraš se okrenuti oko sebe, moraš prepoznati tradiciju svog naroda, muziku koja te okružuje... Muzika Makedonije je čarobna i prekrasna, a i muzika i šire, muzika Balkana je isto tako čarobna i toliko raznovrsna i toliko šarena... Ima samo jedan način da negujete: da je naučite i eventualno malo oplodite, da joj pružite novu pažnju, novu ljubav i da joj date neki novi život.”

Kao poseban uspjeh u tom smislu izdvaja svoju kompoziciju „Gypsy Song”, za koju kaže da je „tranzitirala od mog autorskog rada do neke kolektivne podsvijesti i svijesti i tranzitirala je u, postala je narodna, drugim riječima.”

Budva kao inspiracija i kulturni centar

Govoreći o svom doživljaju Budve, Stefanovski se osvrnuo na kritike lokalnog stanovništva u vezi sa nedostatkom stalnih kulturnih institucija, ističući značaj ljetnjih festivala.

„Možda nemate pozorište, ali zato imate bogati pozorišni i kulturni festival tokom ljeta 'Budva Grad Teatar' na kojem sam festivalu dosta nastupao, dosta često... Budva je ogroman grad, postao je ogroman grad zbog cijele ove urbanizacije koja nekome se sviđa, nekome se ne sviđa. Ja volim ovaj ambijent ovdje oko Starog grada i naravno i volim ove plaže okolo i ovu tvrđavu i to je sve veoma šarmantno i veoma čarobno.”

Dodao je da je u Budvi stekao mnogo prijatelja i da ga ljudi na ulici prepoznaju „po finom”, što mu izuzetno godi.

Poruka starijima i rad sa mladim snagama

Umjesto klasične poruke mlađim generacijama, Stefanovski je uputio apel svojoj generaciji.

„Ja imam poruku za starije, odnosno za svoju generaciju, da malo odstupe mjesto mladima i da ih malo više afirmiraju i da im više, baš da odstupe mjesta.”

On je podijelio iskustvo iz rada sa svojom trenutnom ritam sekcijom, Janom i Ivanom Kukićem, koji su sa njim počeli da sviraju sa 18, odnosno 20 godina, a iza sebe već imaju blizu 180 zajedničkih koncerata na kojima su preživjeli sve scenske izazove.

„Treba ih zaista podržati, njima je preko potrebna naša podrška mladim ljudima, da mu ne kažeš: 'A ti nemaš pojma, ja znam bolje od tebe', nego da mu kažeš: 'Bravo, hoću nešto da naučim od tebe.' Učiti od njih, eto, da ne zvuči patetično i da ne zvuči hipokritično, ali zaista je tako. Ja sviram sa najmlađima i uživam u tome.”

Stefanovski je prokomentarisao i saradnju sa pjevačicom Nevenom Božović, otkrivši da je ona trebala da bude gost na večerašnjem koncertu, ali je bila spriječena da dođe iz privatnih razloga.

„Nevena je super, ona je prestručna, tako da ja njoj preporučujem da digne kriterijume i da se bavi pop muzikom na onaj način koji je naučila po svim tim školama svojim. To znači da digne nivo, da digne ukus kojeg naravno ima i sada. Ja sam njoj svirao gitaru na jednoj pjesmi njenoj, a mi smo i pre puno godina nastupili zajedno na jednom festivalu... i volio bih stvarno da proširimo tu saradnju jer je ona zaista veoma talentovana i nadarena pjevačica.”

Stefanovski je zaključio da u 2026. godini, koja je za njega počela izuzetno plodotvorno sa dva nova albuma i brojnim nastupima, i dalje teži tome da njegova muzika bude „refleksija života kojeg živimo i da bude ogledalo stvarnosti na neki način”.