Zakoni stižu brže nego zaštita žrtve

Uprava policije za prošlu godinu broji 1.152 žrtve nasilja u porodici, među njima 796 žena i 141 dijete. Za mjesec dana primjene novog zakona tužilaštva su u sedam dana saopštila tri slučaja. Nezavisni sudski monitoring, iz vremena prije ovog zakona, pokazuje da kazna, kad stigne, najčešće ostane na zakonskom minimumu

Nasilje u porodici u Crnoj Gori i dalje najteže pogađa žene i djecu. Prema Sektorskoj analizi Uprave policije, 2025. godine evidentirano je 968 krivičnih djela nasilja u porodici iz člana 220 Krivičnog zakonika i još 92 djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici,

ali su, prema obilježjima, kvalifikovana kao druga krivična djela; za sve njih podnijeto je 997 krivičnih prijava. Žrtava je bilo 1.152, od toga 796 žena. Među njima je 141 dijete, 59 dječaka i 82 djevojčice. Djela je počinilo 1.037 lica, među njima 924 muškarca.

Uz krivična djela, evidentirano je i 709 prekršaja iz oblasti zaštite od nasilja u porodici, sa 567 prekršajnih prijava. Žrtava prekršaja bilo je 562, među njima 186 djece.

Sedam slučajeva imalo je smrtni ishod. Prema kvalifikaciji navedenoj u analizi, riječ je o jednom ubistvu, četiri teška ubistva, jednom krivičnom djelu nasilja u porodici i jednom ubistvu djeteta pri porođaju.

Iza svake brojke, međutim, stoji jedna stvarna osoba i njen život. Kako te brojke izgledaju danas, mjesec nakon što je novi zakon stupio na snagu, pokazuju saopštenja tužilaštava i policije iz samo jedne sedmice.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je 17. septembra zadržavanje do 72 sata osumnjičenom M. O. zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Kako je saopšteno, osumnjičeni je u dvorištu porodične kuće supruzi upućivao uvrede, prijetio joj, vukao je i izgurao iz dvorišta, a potom joj zadao dva udarca u predjelu glave, usljed čega je pala i izgubila svijest, i ostavio je da leži na ulici.

Nekoliko dana ranije, isto tužilaštvo odredilo je zadržavanje osumnjičenom F. P. koji se tereti da je 11. septembra u porodičnoj kući dva puta zadao više udaraca rukama i glavom bivšoj partnerki, a kada je ona napustila kuću, pratio je vozilom prijeteći da će joj baciti bombu i ubiti joj porodicu.

U Kolašinu je uhapšen B. G. (45) zbog sumnje da je od juna do septembra ove godine pokušavao da uspostavi komunikaciju sa bivšom partnerkom protivno njenoj volji, dolazio u neposrednu blizinu objekta u kojem je zaposlena, u kontinuitetu je pratio i na putnom pravcu prema njenoj kući ostavljao praznu ambalažu alkoholnog pića koje je konzumirao, kako bi joj dao do znanja da je prati. Djelo je kvalifikovano kao proganjanje; uhođenje i grubo uznemiravanje novi zakon prvi put izričito nabraja među oblicima nasilja u porodici.

Širi spektar zaštićenih

Iza tih podataka krije se nasilje mnogo šire od fizičkog napada. Novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, objavljen u Službenom listu 11. avgusta, a na snazi od 19. avgusta, prvi put precizno nabraja njegove oblike: pored fizičkog, tu su prijetnje i izazivanje osjećaja nesigurnosti, vrijeđanje i omalovažavanje, ograničavanje slobode komuniciranja, uhođenje i grubo uznemiravanje, uništavanje imovine i uskraćivanje osnovnih sredstava za život, ekonomsko nasilje kojim se žrtva drži u zavisnosti. Nasiljem se smatra i zanemarivanje djeteta ili nemoćnog člana porodice.

Zakon prvi put, kao poseban pojam, definiše i nasilje nad ženama kao rodno zasnovano nasilje usmjereno protiv žene zato što je ženskog pola. Širi je i krug onih koje zakon štiti – odnosi se na partnere u zajednici života lica istog pola, partnere u intimnoj vezi, bivše partnere, kao i na dijete koje je pretrpjelo štetu samim tim što je nasilju prisustvovalo. Posebna zaštita namijenjena je djeci, starijim osobama i osobama sa invaliditetom.

Zaštita koja kasni

Podaci o žrtvama, međutim, ne prati snažan odgovor sistema. Iako je evidentirano više od hiljadu žrtava, policija je tokom cijele 2025. godine u samo četiri slučaja nasilniku izrekla zabranu povratka u stan a sve četiri izrekla je budvanska policija. Sudovima za prekršaje predloženo je 88 zaštitnih mjera, a Ministarstvo unutrašnjih poslova pratilo je 159 mjera po rješenjima sudova. U skloništa je upućeno 45 žrtava, među kojima devetoro djece. Policija je oduzela i 109 komada vatrenog oružja, od čega 34 nelegalno držana, i podnijela 282 prijave za zanemarivanje.

Da problem nije prevashodno u broju mjera, nego u tome da li žrtva dobije stvarnu zaštitu, godinama upozorava državni Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. U svojim izvještajima tim dosljedno zaključuje da sistem i dalje ne obezbjeđuje pravovremenu i sveobuhvatnu zaštitu, posebno kada su uključena djeca. U pojedinim centrima za socijalni rad, prije svega u Podgorici, nasilni i nenasilni roditelj tretiraju se kao ravnopravne strane i onda kada postoje dokazi o nasilju i riziku po dijete i majku. Zabilježena je i praksa zajedničkih susreta žrtve i nasilnika, bez uvijek obezbijeđenih mjera zaštite – postupanje koje žrtvu iznova vraća u traumu, a koje opstaje uprkos upozorenjima međunarodnog tijela GREVIO i samog tima. Tim je ukazao i na slučajeve u kojima nasilje nije procesuirano po službenoj dužnosti iako su postojali medicinska dokumentacija i svjedoci.

Sudovi blagi

Ono što Operativni tim opisuje u postupanju, na sudu potvrđuje nezavisni monitoring. Centar za ženska prava i Akcija za ljudska prava pratili su 41 krivični predmet za nasilje u porodici po članu 220, pred osnovnim sudovima u Podgorici i Nikšiću, od oktobra 2024. do oktobra 2025. U svim predmetima žrtve su bile žene, a svi okrivljeni muškarci. Autori naglašavaju da je riječ o analitičkom uzorku pred dva suda s najviše ovakvih predmeta, a ne o presjeku svih sudova, ali i takav uzorak otkriva obrasce.

Kaznena politika zbijena je uz sam zakonski minimum. Zatvorska kazna izrečena je u 18 predmeta; u njih 11 iznosila je šest mjeseci, koliko je i zakonski minimum, a prosjek je 7,2 mjeseca, iako za nasilje u porodici zakon predviđa raspon od šest mjeseci do pet godina. U šest od tih 18 slučajeva kazna se izdržava u prostorijama za stanovanje. Uslovnih osuda bilo je devet, sve uz istu, šestomjesečnu kaznu.

Ni nakon osude zaštita nije pravilo: mjere bezbjednosti izrečene su u 17 od 29 osuđujućih presuda, a u 41,4 odsto osuđujućih nije izrečena nijedna. Udaljenje iz stana, jedna od ključnih mjera za zaštitu žrtve, izrečeno je samo jednom. U obrazloženjima presuda vidi se i ambivalentnost države koja bi trebalo da štiti žrtve, često nemoćne ili uplašene: kao olakšavajuća okolnost za okrivljenog u više predmeta cijenjeno je upravo to što se oštećena nije pridružila krivičnom gonjenju, što je došlo do pomirenja ili što nije istaknut imovinsko-pravni zahtjev, čime se teret ishoda posredno prebacuje na žrtvu.

Podrška žrtvi u sudnici gotovo da ne postoji. Punomoćnika je imalo manje od trećine oštećenih, besplatnu pravnu pomoć samo troje, a stručna psihosocijalna podrška u sudnici nije zabilježena ni u jednom predmetu. Pritom nasilje po pravilu nije prvo: ranije je osuđivano 26,8 odsto okrivljenih, a u više od polovine tih slučajeva radilo se o istom ili istovrsnom djelu, nerijetko prema istoj ili drugoj ženi u porodici.

Patrijarhat kao opravdanje

Zašto se, uprkos svemu, nasilje ne prijavljuje i ne prepoznaje u punom obimu, objašnjava istraživanje o stavovima i percepciji nasilja koje je za OEBS, Ministarstvo socijalnog staranja i Sigurnu žensku kuću sproveo DeFacto Consultancy, na reprezentativnom uzorku od 1.008 građana, u avgustu i septembru 2025.

Patrijarhalni okvir i dalje je dominantan: 76,8 odsto ispitanih slaže se da „muškarac treba da bude glava porodice“, 44 odsto donekle opravdava muškarce koji „izgube kontrolu zbog ponašanja žena“, a više od 40 odsto smatra da je žena bar djelimično odgovorna ako ostane u nasilnoj vezi. Skoro 40 odsto vjeruje da žene ponekad lažno prijave nasilje iz osvete ili koristi, a 22,7 odsto smatra da „seksualni odnos u braku ne može biti silovanje“. Nasilje se i dalje razumije usko: gotovo četiri petine ispitanih pomisli samo na fizičko, dok ekonomsko i digitalno prepoznaje manje od šest odsto.

Čak 62,6 odsto građana smatra da su kazne za nasilje nad ženama preblage, a 7,2 odsto da praktično ne postoje. Monitoring sudskih postupaka pokazuje da su presude ostajale na zakonskom minimumu. Percepcija javnosti i podaci iz sudnice, iz dva nezavisna izvora, govore istu stvar.

Istraživanje je zabilježilo i da je svaka peta ispitanica navela lično iskustvo nasilja od partnera ili supružnika. Sami autori, međutim, naglašavaju da ovo nije mjerenje prevalence nego stavova, da je taj podatak indikativan i da je stvarni obim nasilja vjerovatno veći.

Rodne pobude ulaze u Krivični zakonik

Dok je novi zakon o zaštiti prvi put imenovao nasilje nad ženama kao rodno zasnovano, Krivični zakonik do prije nekoliko dana nije poznavao ubistvo žene zato što je žena. Skupština je 16. septembra usvojila izmjene i dopune

Krivičnog zakonika kojima se u član 144, koji uređuje teško ubistvo, dodaje novi oblik – lišenje života žene ili drugog lica „iz pobuda zasnovanih na rodnoj pripadnosti“. Za teško ubistvo propisana je kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Istim izmjenama za teško ubistvo isključena je mogućnost ublažavanja kazne, a krivično gonjenje i izvršenje kazne za to djelo više ne zastarijevaju. Uvedena je i nova mjera bezbjednosti, obavezni psihosocijalni tretman, koji sud izriče učiniocu krivičnog djela sa elementima nasilja radi otklanjanja uzroka nasilničkog ponašanja, u trajanju do dvije godine. Krivični zakonik je i usklađen sa novim zakonom o zaštiti: među članove porodice sada se izričito ubrajaju vanbračni supružnici, partneri u zajednici života lica istog pola i djeca svakog od partnera, a kod krivičnog djela proganjanje, uz bivšeg supružnika, izričito se navodi i intimni partner.

Za sedam prošlogodišnjih smrtnih ishoda iz zvaničnih podataka i dalje se ne može utvrditi koliko je među njima femicida: četiri su kvalifikovana kao teško ubistvo, ali ta kvalifikacija sama po sebi ne govori o rodnom motivu. Zvanična statistika postojaće tek za djela učinjena nakon stupanja izmjena na snagu, a do tada jedinu evidenciju vodi

Centar za ženska prava. Kako će se rodna pobuda dokazivati u sudnici, pokazaće prvi predmeti.

Zakon imenovao, praksa na provjeri

Za mjesec Crna Gora je dobila i jasnije definicije nasilja i strožu kaznu za njegov najteži ishod. Ipak, podaci iz 2025, praksa koju godinama opisuje Operativni tim, presude koje su bile na zakonskom minimumu i stavovi koji nasilje i dalje relativizuju, pokazuju da se odgovor na nasilje ne mjeri definicijama. Test ovih zakona neće biti u tome kako su napisani, jer gotovo svi crnogorski zakoni su „dobri“, a primjena ostaje sporna. Glavno pitanje je hoće li žena koja večeras prijavi nasilje sjutra dobiti zaštitu.