Zec: Ponižavajućih 0,38% povišice i borba za koru hljeba, budvanski penzioneri na ivici egzistencije
Dok troškovi života u metropoli turizma vrtoglavo rastu, budvanski penzioneri suočeni su sa nikad težim materijalnim položajem. Predsjednik Udruženja penzionera Budve, Niko Zec, upozorava da je prag egzistencije za preko 3.500 članova odavno pređen, te da je solidarnost sa kolegama sa sjevera jedini preostali put u borbi za dostojanstvo.
Situacija u kojoj se nalaze najstariji sugrađani najbolje se ogleda u posljednjem usklađivanju penzija. Prema riječima Zeca, povećanje od svega 0,38% predstavlja uvredu za ljude koji su čitav radni vijek proveli doprinoseći društvu.
"Od ovoga se ne može kupiti hrana, a kamoli platiti računi", kazao je Zec.
Ističe da je svakodnevica budvanskih penzionera postala puko preživljavanje. Veliki broj njih se sa pravom pita kako uopšte dočekati prvi u mjesecu.
"Oni penzioneri koji imaju 450 eura, ja ne znam kako stvarno mogu da izađu na kraj mjeseca. Ako nema neki drugi prihod u porodici, da žena radi na pjacu ili neku malu trafiku, ne može se, teško se prolazi, baš teško. Penzioneri danas najviše ispaštaju", navodi Zec.
On dodaje da su ljekovi i osnovne namirnice postali luksuz, dok nagli skok cijena dodatno produbljuje jaz između primanja i stvarnih potreba čovjeka u 21. vijeku.
Jedan od ključnih problema koje Zec naglašava jeste prekid ranijih vidova podrške koji su bili "slamka spasa" za najugroženije. Nekadašnji fondovi za pomoć, koji su funkcionisali preko nadležnog ministarstva i Saveza udruženja penzionera, praktično više ne postoje.
"Ta socijalna pomoć, ona sa humanitarnom pomoći, to je stopirano. Toga više nema. Jedino mi, ako možemo nešto iz svojih fondova od članarine da izdvojimo, to i radimo. Ali to se dešava rijetko jer su sredstva mala. Prvo treba da vidi Vlada, ali i naši predstavnici penzionera koji su u podgoričkom Savezu državnih penzionera. On se ne čuje, uopšte se ne oglašava dok mi ovdje gledamo muku naših članova", objašnjava predsjednik budvanskog Udruženja.
Koliko je situacija alarmantna govore i lični primjeri koje Zec navodi. Prostorije Udruženja postale su mjesto gdje ljudi ne dolaze samo po informacije, već iz čistog očaja.
"Samo ove godine sam sigurno jedno 20 penzionera pomogao lično. Kad dođu ovdje, ne mogu da im ne dam ako imam. Čak sam davao i iz džepa. Jednom me na putu srela jedna penzionerka i počela da plače, nisam mogao da okrenem glavu, dao sam joj tu na licu mjesta što sam imao", iskren je Zec.
Budvanski penzioneri ne kriju da bi se rado priključili kolegama sa sjevera države koji već protestuju na ulicama. Zec smatra da je regionalno ujedinjenje jedini način da se njihov glas čuje u Podgorici.
"Treba da se dogovorimo, regija Cetinje sa nama i ostali, da se malo pobunimo. Da damo podršku onima na sjeveru koji su već ustali. Ova politika prema penzionerima je loša i to se mora mijenjati, jer se danas ne osjećamo kao ravnopravni članovi ovog društva", zaključuje Niko Zec.
Tekst priredila redakcija Portala RTV Budva
Izvor: TV Budva