Žene i dalje suočene sa političkom isključenošću i sistemskom diskriminacijom
Žene u Crnoj Gori i dalje su suočene sa političkom isključenošću, nasiljem i sistemskom diskriminacijom, poručeno je sa Osmomartovskog marša u Podgorici kojeg je organizovala nevladina organizacija Centar za ženska prava (CŽP).
Maja Raičević iz CŽP rekla je da ove godine obilježavaju deset godina od obnove Osmomartovskog marša u Crnoj Gori.
“Kažemo obnova, jer marš nijesmo mi izmislile. Njega su davno prije nas ustanovile naše pretkinje — žene koje su znale da se prava ne dobijaju kao poklon, već se osvajaju solidarnošću, upornošću i hrabrošću”, rekla je Raičević.
Ona je kazala da je svaki naš marš bio podsjetnik da ravnopravnost nije završena priča već da se ravnopravnost osvaja iznova, svake godine, svakim korakom.
"A danas je ta borba potrebnija nego ikada. Širom svijeta gledamo pokušaje da se točak istorije vrati unazad. Prava žena, koja su generacije izborile, ponovo se dovode u pitanje. Autonomija nad tijelom, pravo na sigurnost, pravo na slobodu— sve češće postaju meta političkih i ideoloških napada”, rekla je Raičević.
Ona je dodala da je ugroženo pravo na mir.
“Živimo u vremenu ratova i sukoba koji najteže pogađaju civile — a među njima posebno žene i djecu. Danas šaljemo solidarnost ženama Palestine, Ukrajine, Irana, i svima koje žive u ratnim područjima — onima koje se u nezamislivim okolnostima bore da sačuvaju život, porodice i nadu u mir”, navela je Raičević.
Psihiloškinja Tanja Markuš rekla je da su žene u Crnoj Gori i dalje su suočene sa političkom isključenošću, nasiljem i sistemskom diskriminacijom.
To, kako je dodala, nijesu privatni problemi, već političke posljedice.
"To nijesu propusti - to su obrasci. Zato poštujemo prošlost i nastavljamo borbu naših pretkinja. Naš pokret uključuje sve žene — ne zanimaju nas godine, identitet ili porijeklo. Odbacujemo sve hijerarhije koje nas marginalizuju isključuju i objektifikuju", kazala je Markuš.
Ona je poručila da rodna ravnopravnost nije ukras demokratije već njen osnovni uslov.
"Danas ne slavimo. Danas se povezujemo, organizujemo i suprotstavljamo. Učimo jedne od drugih. Gradimo zajednicu otpora. Borba se nastavlja — i danas, i sjutra – sve dok ravnopravnost ne postane stvarnost", rekla je Markuš.
Biološkinja Andrijana Mićanović rekla je da u poslu kojim se bavi znaju da klimatska kriza ne pogađa sve jednako.
“Na globalnom nivou, nauka nam govori da, kada je klimatska kriza u pitanju, upravo su žene među najugroženijima”, dodala je Mićanović.
Ona je rekla da su žene iz siromašnijih sredina i u ruralnim krajevima posebno ugrožene, jer su one te koje nose najveći teret brige za porodicu i zajednicu.
“A ipak, kada se o ovim temama govori, kada se zagovara očuvanje prirode na visokim nivoima, na sastancima i diskusijama, naši glasovi često nijesu dovoljno vrednovani”, rekla je Mićanović
Ona je rekla da se ne vrednuje ono što žene govore, već kako izgledaju.
“Naša snaga nije u dominaciji. Naša snaga je u brizi, u solidarnosti i u istrajnosti”, poručila je Mićanović navodeći da traže drugačiji sistema koji vrednuje život a ne profit.
Predstavnica ruralnih žena Crne Gore Gordana Stevović kazala je da se 20 godina gradi nezavisna Crna Gora.
“Ali danas pitamo — da li su žene sa sela u ovoj državi zaista ravnopravne? Ruralne žene proizvode hranu. Ruralne žene čuvaju tradiciju. Ruralne žene održavaju sela živim. Ruralne žene podižu generacije koje ostaju na svojoj zemlji. Ipak, mnoge nemaju imovinu na svoje ime”, rekla je Stevović.
Ona je navela da mnoge žene nemaju pristup kreditima i razvojnim fondovima.
“Mnoge nemaju jednaku priliku da odlučuju o budućnosti svojih zajednica. Zato danas jasno poručujemo: nezavisnost države mora značiti i ekonomsku i društvenu nezavisnost žene”, kazala je Stevović.
Ona je istakla da ruralne žene ne traže privilegije već ravnopravne šanse.
“Traže pristup resursima. Traže da njihov rad bude priznat i vrednovan. Jer žene sa sela nijesu margina ove države — one su njen temelj. One nijesu statistika — one su snaga ruralne Crne Gore”, kazala je Stevović.