Zgrada Jadranske straže ponovo postaje opštinska, mještani priželjkuju prostor za kulturu

Zgrada Jadranske straže, jedan od najprepoznatljivijih simbola budvanskog Starog grada i neizostavan dio njegovog kulturno-istorijskog nasljeđa, mogla bi ponovo da pređe u vlasništvo Opštine Budva.

Lokalna samouprava je pokrenula administrativnu proceduru za kupovinu ovog objekta, koristeći zakonsko pravo preče kupovine, što je među mještanima probudilo nadu da će ovaj kultni prostor konačno biti otrgnut od zaborava i komercijalizacije. Za generacije Budvana, Jadranska straža predstavlja mnogo više od obične građevine – ona je svjedok odrastanja, društvenog života i prohujalih vremena koja su oblikovala identitet grada.

O tome šta ovaj objekat znači za mještane i kakve uspomene budi, za televizijski prilog govorio je starograđanin Antonioli, podsjećajući na bezbrižne dane djetinjstva i mladosti.

„Mi smo se tu igrali, mi smo tu odrasli. Ovaj, to je ono još poslije zemljotresa bilo i, uh, bilo je neko vrijeme tu i i Kanjoš je bilo ovo kulturno-umjetničko društvo. Mi smo dolje u prizemlju, ovaj, organizovali te čuvene žurke i tako. I ovaj, igranke su tu bile, a još prije dok smo bili mlađi, bogami, po krovovima se tu penjalo. I ovaj, bio je to neki prostor, da kažemo, ono rezervisan za, je li, kasnije za provod, a u u nekom ranijem djetinjstvu za za igru tu, onu dječiju“, prisjeća se Antonioli.

Istorijski slojevi ovog lokaliteta sežu vjekovima unazad, mnogo prije nego što je zgrada dobila ime po kojem je danas prepoznatljiva, pa povratak u opštinsko vlasništvo otvara pitanje njene adekvatne zaštite. Antonioli naglašava da uspjeh ovog poduhvata u potpunosti zavisi od vizije lokalne samouprave jer se radi o istorijskom jezgru Budve.

„Opet zavisi šta će opština da uradi s time. To je opet jedan od najstarijih dijelova i najautentičnijih dijelova staroga grada Budve. Uh, znači govorimo o zgradi koja se zvala i Barbakan, a Jadranska straža je ovaj sada neko najpoznatije, ovaj, najpoznatije obilježje za tu zgradu. Međutim, ovaj prostor vuče mnogo dalje korijene. Tu su, tu je bio franjevački samostan. Bila je ta Jadranska straža tek kad je došla Jugoslavija. To je negdje, ono, oko između Prvog i Drugog svjetskog rata, tako negdje je to, ovaj, privedeno toj namjeni, da kažem“, objašnjava on.

Kada je riječ o budućoj namjeni zgrade nakon što administrativni proces bude okončan, starograđani imaju jasnu poruku za lokalne vlasti i priželjkuju da se objekat umjesto komercijalnih sadržaja stavi u službu umjetnosti.

„Sigurno da bismo to voljeli da se privede nekoj namjeni u u u opet u neku neku sferu kulture, da kažem. Tu bi mogla da bude i i lijepa i i i izložbeni prostor, zato što je taj prostor koji je gore bio, ovaj, imao je imao je jednu veliku salu. Zato je i bilo ovaj kulturno-umjetničko društvo Kanjoš. Tu moglo se plesati, je li. Uh, tako da mislim da bi to bilo ovaj najbolje što se tiče staroga grada, najbolji način da se valorizuje. Sad kako će to ići, ja ne znam baš, ali ovaj znam da je tu ima malo i spornih dijelova koji se vezuju za crkvu Santa Marija in Punta, zato što je dio, ovaj, da kažem, dio potkrovlja ove crkve, uh, nekako prezidan pa je pripao tom dijelu, ali dobro, to su sve pravne stvari koje se mogu riješiti“, zaključio je Antonioli.

Bez obzira na predstojeće pravne procedure i imovinske odnose, mještani su saglasni da povratak Jadranske straže u okrilje grada predstavlja veliku šansu za obnovu autentičnog duha. Oživljavanje ovog simbola i njegovo pretvaranje u kulturni centar ostaje ključna obaveza prema generacijama koje dolaze, kako bi Stari grad ponovo dobio svoje prepoznatljivo srce i mjesto okupljanja.