Bez korekcije marži, „Euro model“ bi mogao zatvoriti manje pumpe

Najavljena reforma poreskog opterećenja i strukture zarada kroz „Euro model“ donijeće značajne promjene u finansijskom planiranju svih naftnih kompanija u Crnoj Gori, ocijenio je generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Crne Gore (UNKCG) Draško Striković.

Iako privreda u potpunosti podržava rast zarada i životnog standarda građana, Striković ističe da je ključno pitanje održivost takvog rasta. On podsjeća da su marže u naftnom sektoru strogo regulisane i ograničene duže od 24 godine, te da nije realno očekivati nagli skok prometa koji bi prirodno pokrio znatno veće troškove poslovanja.

Prema njegovim riječima, gorivo nije luksuz, već osnovna potreba stanovništva i pokretač svih privrednih aktivnosti, čija potrošnja bilježi tek blagi, kontinuirani rast. Zbog toga kompanije nemaju prostora da kroz veći obim prodaje generišu nove prihode. Striković naglašava da je neophodno da se država uključi i koriguje višedecenijski ograničene marže, kako bi naftne kompanije mogle da ostvare održiv prihod i nadoknade drastično uvećane troškove rada, podsjećajući da se industrija već godinama bezuspješno obraća nadležnima sa zahtjevima za korekciju zbog rasta troškova nakon globalne inflacije.

Neizvjesnost oko radnih mjesta i odliv kadra

Striković je poručio da naftne kompanije trenutno ne planiraju masovna otpuštanja, jer im je prioritet da zadrže stručan i kvalitetan kadar. Međutim, ukazuje na to da se ovaj sektor već suočava sa ozbiljnim problemom pronalaska radne snage. Za razliku od perioda od prije dvadesetak godina, kada je ova industrija bila među najbolje plaćenima u državi, dugogodišnje ograničavanje marži dovelo je do toga da radnici sve češće odlaze u profitabilnije djelatnosti.

Uvođenje novog modela moglo bi donijeti početnu destabilizaciju na tržištu. Dok veliki sistemi lakše podnose regulatorne i poreske skokove, pritisak na profitne marže je ogroman. Ukoliko ne dođe do korekcije regulisane marže i pokrivanja dodatnih operativnih troškova, svaka kompanija će morati da razmotri optimizaciju broja zaposlenih, iako precizne procjene o broju eventualno ugroženih radnih mjesta za sada ne postoje.

Najveći udar na male i porodične pumpe

Ekonomske analize potvrđuju da će najveći teret reforme podnijeti mala i mikropreduzeća, naročito na sjeveru zemlje. Manji distributeri, koji imaju manji broj benzinskih stanica i ograničen finansijski prostor za amortizaciju troškova, naći će se pod ozbiljnim udarom.

Za razliku od velikih kompanija koje prihode diversifikuju kroz šopove, restorane i franšize, manji igrači uglavnom zavise isključivo od zakonski ograničene marže na prodaju goriva. Ipak, negativan uticaj predloženog modela osjetiće sve kompanije, zbog čega je nužno ove promjene uvrstiti u limitirane i priznate troškove. Striković upozorava da bi kombinacija rasta troškova rada i niskih marži mogla dovesti do zatvaranja pojedinih manjih i porodičnih benzinskih stanica, čime bi se dugoročno smanjila konkurencija na tržištu.

Samousluživanje ne znači gubitak posla

Govoreći o modernizaciji sistema rada, Striković je istakao da su izgradnja i bezbjednost novih benzinskih stanica u Crnoj Gori u potpunosti usklađeni sa najsavremenijim svjetskim standardima, te da kompanije godinama ulažu značajna sredstva u rekonstrukciju objekata, infrastrukture i voznog parka.

Kada je riječ o samouslužnom sipanju goriva, ovaj model se u Evropskoj uniji primjenjuje više od 50 godina, a u regionu duže od tri decenije. Crna Gora je tek prošle godine, nakon ispravnog tumačenja sopstvenih zakonskih propisa, pravno omogućila ovakav vid poslovanja, koji se od izdavanja prvih odobrenja uspješno primjenjuje već više od godinu dana. Striković zaključuje da samousluživanje ne znači nužno ukidanje radnih mjesta, već preusmjeravanje radnika sa točionih mjesta u segmente prodaje, ugostiteljstva i logistike, čime se benzinske stanice transformišu u moderne maloprodajne centre.