Preminuo čuveni “dječak vuk”: 12 godina živio u čoporu i bježao od ljudi

Markos Rodrigez Pantoha, čuveni španski „dječak vuk“, preminuo je u 80. godini u mjestu Rante, na sjeverozapadu Španije.

Njegova nevjerovatna životna priča obišla je svijet – kao dječak proveo je čak 12 godina gotovo potpuno odvojen od ljudi, živeći u divljini među životinjama.

Rodrigez je rođen 1946. godine u Andaluziji, u veoma siromašnoj porodici. Djetinjstvo su mu obilježili glad i težak odnos sa maćehom, a kada je imao samo šest godina, otac ga je prodao pastiru koji ga je odveo u zabačenu dolinu da čuva stoku.

Tamo je živio sa starijim pastirom koji ga je naučio kako da preživi u planini i koristi ono što mu priroda pruža.

Međutim, nakon njegove smrti, dječak je ostao potpuno sam.

Dvanaest godina bez kontakta sa ljudima

Divljina je vremenom postala njegov dom, a životinje jedino društvo.

Rodrigez je naučio da oponaša glasove različitih životinja – od ptica do jelena – i tvrdio je da je mogao da komunicira sa lisicama, vukovima, pa čak i zmijama.

Posebnu vezu razvio je sa vukovima. Prema njegovim riječima, stekao je povjerenje čopora nakon što je hranio mladunce i zavijao kada bi osjetio opasnost.

Kasnije je pričao kako se igrao sa vukovima i kako su mu životinje pomagale da preživi. Kada bi u planinama čuo ljudske glasove, bježao bi i skrivao se.

Antropolog Gabrijel Janer Manila, koji je proučavao njegov slučaj, zaključio je da je Rodrigez uspio da preživi zahvaljujući inteligenciji, sposobnosti prilagođavanja i mašti. Njegovu priču kasnije je opisao u knjizi „Igrao sam se sa vukovima“.

Povratak među ljude bio mu je teži od života u divljini

Španska Civilna garda pronašla ga je 1965. godine, kada je imao 19 godina. Nakon 12 godina provedenih daleko od civilizacije, vraćen je među ljude.

Prilagođavanje je bilo izuzetno teško. Rodrigez je kasnije govorio da je u planinama bio srećan i da su njegovi pravi problemi zapravo počeli kada je morao da se vrati u društvo.

Govorio je da u divljini nije znao šta je novac, ali da je uvijek imao dovoljno hrane.

Nakon povratka u civilizaciju jedno vrijeme živio je sa sveštenikom, zatim sa časnim sestrama u Madridu, služio vojsku, a kasnije radio u hotelima i restoranima na Majorci. Nikada nije u potpunosti savladao španski jezik.

Do kraja života imao je jednu misiju

Poslije svega što je prošao, Rodrigez je odlučio da svoju neobičnu životnu priču koristi kako bi ljudima prenio jednu poruku – da se ponovo približe prirodi.

Želio je da doprinese njenoj zaštiti i podstakne ljude da je bolje razumiju, smatrajući da se čovjek previše udaljio od svijeta kojem zapravo pripada.

Njegova nevjerovatna sudbina inspirisala je i film „Među vukovima“ („Entrelobos“), premijerno prikazan 2010. godine.

Od 2001. godine živio je u Ranteu, gdje je, nakon života obilježenog neprestanim traženjem mjesta kojem pripada, konačno pronašao dom.

Opraštajući se od njega, lokalne vlasti poručile su da je Markos u Rante stigao sa pričom koju je poznavao cijeli svijet, a iza sebe ostavio priču koja je postala i dio njihovog mjesta.