Grad teatar kroz sjećanja Brane Liješević

Prije sedmicu dana spuštena je zavjesa na ovogodišnje izdanje festivala "Grad teatar", koji je tokom 56 dana trajanja publici ponudio više od 50 programa – od dramskih predstava, koncerata i književnih večeri, do pratećih događaja.

Foto: arhiva/Grad teatar

Među publikom je svih ovih dana bila i Branislava Liješević, dugogodišnja direktorica festivala i prva dobitnica jubilarne nagrade za poseban doprinos „Gradu teatru“.

Govoreći o uspomenama koje nosi iz gotovo četiri decenije dugog trajanja festivala, ona je kazala da je velika umjetnička tragedija što je Grad teatar izgubio brojne ambijentalne scene.

„I ne želim da pričam o tome jer me jako boli. Ali mi smo se dovijali – imali smo Ivanova na Čelobrdu, Buru na Miločerskoj plaži, Kanjoša Macedonovića na tri različite lokacije. To je pokazalo našu predanost i želju da gubitak najbolje scene ne utiče na kvalitet programa, naglasila je ona.

Kada je riječ o predstavama koje su obilježile gotovo četiri decenije festivala, Liješević ističe antologijske projekte:

„Za mene su to Karolina Nojber, Kanjoš Macedonović sa Žarkom Lauševićem, Antigona… Dodala bih i Čekajući Godoa Harisa Pašovića – to je predstava koja se pamti cijeli život. Sigurna sam da je oni koji su je gledali nikada nisu zaboravili. Takve predstave čine istoriju ovog grada i ovog festivala. Tu je i Banović Strahinja Nikite Milivojevića, predstava koja je osvajala nagrade gdje god da je igrana. Sve te velike produkcije Grad teatra postale su dio istorije pozorišta ovog podneblja", kaže Liješević.

Svojim dugogodišnjim radom i neiscrpnim entuzijazmom, Brana Liješević ostavila je snažan umjetnički pečat na festivalu. Njeno nasljeđe danas nastavljaju da grade i njen sin, priznati reditelj Boris Liješević, te unuka, mlada glumica Marija Liješević, koja je na početku uspješne glumačke karijere.

D.B.

Izvor: Radio Budva