Grad teatar: Sinoć veče posvećeno Vidi Ognjenović na Trgu pjesnika

U okviru književnog programa jubilarnog, 40. festivala Grad teatar, na prepunom Trgu pjesnika u Budvi održano je veče posvećeno stvaralačkom opusu istaknute dramske spisateljice, rediteljke i književnice Vide Ognjenović. 

Autorka, koja je svojim višedecenijskim radom utkala svoj izraz u sam identitet festivala i budvanskog kulturnog prostora, razgovarala je sa profesoricom, teoretičarkom književnosti i medijske pismenosti Boženom Jelušić.

Mediteranski ciklus kao neraskidiva veza sa Budvom

Podsjećajući na dramski opus Vide Ognjenović koji je obilježio istoriju festivala, od „Kanjoša Macedonovića“, preko „Trusa i trepeta“, „Jegorovog puta“, „Don Krsta“ i „Nadpopa Kojovića“, pa sve do najnovije predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“, Božena Jelušić je istakla da ove drame funkcionišu kao poseban sistem.

„Nakon svih ovih godina jasno je da ovo nisu bile narudžbe i naručene drame. Jasno je da je nastala jedna sprega drama koje funkcionišu kao jedan poseban sistem. Danas s pravom govorimo o Mediteranskom ciklusu“, naglasila je Jelušić.

Ognjenović je potvrdila da ovaj ciklus doživljava kao prirodan nastavak svog stvaralačkog puta i segmentiranu cjelinu proizašlu iz bogatog nasljeđa Budve, dodajući kroz osmijeh staru dramsku izreku da dramski pisci, simbolično, čitavog života pišu jednu dramu.

„Krađa, prekrađa i nekrađa“: Ogledalo savremenog društva

Centralni dio razgovora bio je posvećen najnovijoj predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“, koja polazi od pripovijetke Stefana Mitrova Ljubiše, ali je autorka dramski širi kako bi otvorila goruća pitanja savremenog morala i prebacivanja odgovornosti.

Ognjenović je upozorila na opasan trend izbjegavanja moralne odgovornosti u današnjem društvu:

• Pojam „nekrađe“: Stvarnost je bremenita postupcima koji se krste kao „nekrađa“ kako bi se izbjegla moralna i istorijska odgovornost.
• Gubitak društvenog morala: Društvo se izmjestilo iz moralnih okvira — društveni moral više ne postoji, već samo materijalna odgovornost u kojoj se sve može novcem otkupiti i poravnati.
• Uvođenje likova Lješnjana: Motivisano je potrebom da se prikažu obje strane u procesu moralnog opravdanja prestupa i mehanizmima u kojima se lični interesi predstavljaju kao viši cilj.

Odbrana humanosti u eri dehumanizacije i algoritama

Odgovarajući na pitanje kako sačuvati ljudskost u vremenu digitalnih mreža, brzine, algoritama i istorijskog revizionizma, Ognjenović je istakla da je dehumanizacija već ozakonjena te da se moramo aktivno boriti za očuvanje humanog impulsa.

Posebno je naglasila problem urušavanja obrazovnog sistema i preskakanja samog procesa mišljenja, poručivši da izuzetno brza dostupnost informacija na mreži nikada ne može zamijeniti stvarno znanje i duboko razumijevanje.

Magija Ljubišinog jezika i sjećanje na dr Mira Luketića

Govoreći o autentičnom jezičkom izrazu koji spaja arhaično leksičko bogatstvo sa savremenom dramom, Ognjenović se prisjetila djetinjstva i bake od koje je naučila mnoge riječi prisutne u Ljubišinom rječniku (poput tavulin, pjat, pirun). Istakla je da je Ljubišin jezik izvorni narodni jezik sa neobičnom dramatikom, za razliku od pjesama koje je Vuk Karadžić prerađivao.

Sa posebnim pijetetom, autorka se prisjetila i istoričara dr Miroslava Luketića:

„Za moje bavljenje ovim podnebljem, mitom i istorijskim nasljeđem veoma je zaslužan dr Miro Luketić. On je prva osoba koja me uputila na istorijske podatke kojih je mnogo. Dao mi je svoje knjige, separate i bilješke, i ne mogu mu dovoljno zahvaliti na tome“, kazala je Ognjenović.

Grad teatar kao oaza i sigurno utočište

Završavajući veče, Božena Jelušić je naglasila da je trajanje festivala čitave četiri decenije ogroman podvig i da je Grad teatar „skoro pa najbolje što je crnogorska kulturna scena dobila“.

Vida Ognjenović se oprostila od publike dirljivim riječima o svojoj vezi sa festivalom i Budvom, nakon čega je ispraćena dugotrajnim i srdačnim aplauzom:

„Riječi su nedovoljno izražajne da kažem šta mi predstavlja ovaj festival. Grad teatar je za mene oaza gdje znam da sam zaštićena, gdje znam da će svaki moj kvalitet biti branjen. Imala sam neprilika u karijeri, ali sam uvijek znala da ovdje mogu doći kao u zaklon.“