Monja Medoković-Vuksanović: Gluma je igra kojoj se stalno vraćamo

Glumica Narodnog pozorišta u Subotici Monja Medoković-Vuksanović gostovala je u programu Radio Budva i u razgovoru o glumi, pozorištu i radu sa mladima podsjetila na ono što se u profesionalnom svijetu često zaboravi – da je gluma, prije svega, igra.

Budvanskoj publici posebno je ostala upamćena po besplatnoj školi glume koju je, na inicijativu Opštine Budva, realizovala prije nekoliko godina. Škola je bila namijenjena djeci osnovnog i srednjoškolskog uzrasta, a interesovanje je, kako kaže, prevazišlo sva očekivanja.

„Odziv djece je bio ogroman. Iako smo koleginica i ja u jednom trenutku pomišljale da ograničimo broj polaznika, odlučile smo da primimo svu djecu. Bilo je izazovno, ali i neizmjerno lijepo iskustvo“, prisjeća se Monja.

Rad sa mladima za nju je bio prvi ozbiljniji pedagoški susret, ali i dragocjena lekcija.

„U početku sam razmišljala šta ja mogu njima da dam, a na kraju sam shvatila da sam mnogo više dobila od njih. Podsjetili su me da gluma nije samo tehnika i struktura, već sloboda, igra i radost“, kaže ona.

Govoreći o svom profesionalnom putu, Monja se sa posebnim poštovanjem osvrnula na studije u klasi Vide Ognjenović, za koju kaže da je neiscrpna riznica znanja i inspiracije, ali i rijetko nesebičan pedagog.

„To su ljudi kod kojih stasavate, kojima se vraćate i kasnije, kada vam zatreba potvrda ili savjet“, istakla je.

Pored pozorišta, publika je mogla da je vidi i u međunarodnim filmskim projektima, među kojima je i film European Christmas, sniman na Zlatiboru. Kroz tu priču, kaže, strana produkcija je na lijep način predstavila lokalnu kulturu i ambijent.

Ipak, pozorište za Monju ostaje posebno mjesto.

„Greške su mi draže u pozorištu. Tamo nemate vremena da ih analizirate – desile su se i idemo dalje. Često se baš iz tih trenutaka rodi neka anegdota ili posebna energija“, kaže ona, dodajući da pozorišni proces pruža više prostora za istraživanje i kreativnost nego filmski set.

Na pitanje o budućnosti pozorišta, Monja ostaje optimistična.

„Nemam strah. Kada je predstava dobra, ona će uvijek naći publiku. Pozorište će uvijek naći put do ljudi“, poručuje.

Razgovor sa Monjom Medoković-Vuksanović podsjeća da kultura ne mora biti teška ni udaljena – ponekad je dovoljno vratiti se osnovama, igri i iskrenosti, kako na sceni, tako i u životu.