Aleksandar Butko: U Budvi sam da bih prenio svoje znanje mlađima

Dolazak Aleksandra Butka u Budvu jedan je od najvećih transfera u istoriji crnogorske odbojke. Nekadašnji olimpijski šampion sa Rusijom, koji je 2012. godine u Londonu stigao do najsjajnijeg odličja, u završnici igračke karijere odlučio je da obuče dres aktuelnog crnogorskog prvaka.

Četrdesetogodišnji tehničar već je imao priliku da upozna kvalitet domaće odbojke, a nakon prvih utakmica i priprema podijelio je utiske o novoj sredini, ambicijama kluba i planovima za budućnost.

Butko ne krije da Crnu Goru odavno doživljava kao posebno mjesto. 

"Puno puta sam bio u Crnoj Gori ranije sa mojom suprugom, sa mojom porodicom, proveo mnoga ljeta. Volim ovu prelijepu zemlju, sa prelijepom prirodom, prekrasnim ljudima. Razmišljao sam prije toga gdje i kako da provedem posljednju fazu svoje karijere, kao što razmišlja svaki sportista, a onda je u aprilu stigao poziv Budve. Predsjednik me pitao – ako želim ovdje da završim karijeru, možemo da se dogovorimo. Obavio sam razgovor sa suprugom i zajednički smo donijeli odluku da su Crna Gora i Budva pravo mjesto za to", izjavio je Butko za OSCG.

Priznaje da je prije dolaska imao nešto drugačiju sliku o nivou domaće odbojke.

"Iskreno, kada sam potpisao ugovor, u aprilu ili maju, mislio sam da je nivo odbojke niži nego što zaista jeste. Igrao sam u karijeri nekoliko puta protiv Budve, tada Budvanske rivijere, u Ligi šampiona, i bile su to – da se ne lažemo – prilično lake utakmice za moje timove. Ali, nakon nekoliko mečeva od mog dolaska, a naročito finala Superkupa protiv Budućnosti, shvatio sam da sam bio u zabludi. Nije to, naravno, top evropski nivo, ali sasvim pristojan i normalan, viši nego što sam očekivao. Čekaju nas evropska takmičenja i siguran sam da ćemo biti jaki i na internacionalnoj sceni", rekao je 40-godišnji tehničar.

Kada je riječ o potencijalu ekipe, iskusni organizator igre smatra da u timu postoji dosta kvalitetnih pojedinaca. Ipak, za iskorak na viši nivo neophodni su dodatni rad, bolje razumijevanje igre i, prije svega, odgovarajući mentalitet. Prema njegovom mišljenju, svaki igrač mora imati lični san i ambiciju, ali individualni ciljevi moraju biti usklađeni sa interesima kolektiva. Uz svakodnevni rad, posvećenost i profesionalizam, granice se mogu pomjerati.

Osvrnuo se i na najveći uspjeh svoje karijere – olimpijsko zlato osvojeno u Londonu 2012. godine. Ističe da je Rusija tada imala izuzetno snažnu generaciju, koja je i prije Olimpijskih igara ostvarivala velike rezultate na Svjetskom prvenstvu i u Svjetskoj ligi. Igrači su bili svjesni kvaliteta koji posjeduju i činjenice da pripadaju samom svjetskom vrhu.

Ipak, najveći izazov bio je pritisak koji prati borbu za olimpijsko zlato. Očekivanja javnosti, saveza, države i svih koji su pratili reprezentaciju bila su ogromna. Taj teret osjetili su već po dolasku u olimpijsko selo. Butko se posebno sjeća psihološke težine takvog takmičenja, problema sa snom i ishranom, kao i činjenice da se za svega desetak dana odlučivalo o uspjehu višegodišnjeg rada. Ipak, njegova generacija uspjela je da prevaziđe sve prepreke i ostvari istorijski rezultat.

Njegova sadašnja uloga u Budvi nije vezana samo za ono što može da pruži na terenu. Butko želi da iskustvo stečeno u velikim klubovima i reprezentaciji prenese na mlađe saigrače. Smatra da mladi igrači mogu mnogo da nauče od nekoga ko je prošao kroz zahtjevne pripreme, velika takmičenja i utakmice na najvišem nivou. Sa čelnicima kluba razgovarao je upravo o značaju takve uloge, uvjeren da njegovo prisustvo može donijeti korist ne samo Budvi već i ukupnoj odbojci u Crnoj Gori.

Dodaje da bi i u budućnosti, ukoliko neki strani odbojkaš bude razmišljao o dolasku u Crnu Goru, rado podijelio svoja pozitivna iskustva i preporučio mu ovu sredinu.

Zanimljivo je da i sam, uprkos ogromnom iskustvu, svakodnevno nastavlja da uči. Odbojku vidi kao sport u kojem se znanje stiče tokom čitave karijere. Posebno mu je drago što mu mlađi saigrači prilaze i traže savjete, bilo poslije treninga ili tokom rada na terenu. Međutim, komunikacija nije jednosmjerna – i on od mladih igrača pokušava da sazna nešto novo, jer se odbojka mijenja i donosi nove zahtjeve. Upravo takvu razmjenu znanja smatra veoma važnom.

Kada govori o razlikama između odbojke u Crnoj Gori, Rusiji, Poljskoj i drugim zemljama u kojima je nastupao, Butko ističe da su osnovne karakteristike igrača svuda slične. Svi treniraju iste elemente – smeč, servis i blok, a mladi odbojkaši od 13 ili 14 godina često imaju slične karakteristike bez obzira na zemlju iz koje dolaze. Neko se izdvaja visinom, neko fizičkim predispozicijama ili servisom, ali ono što kasnije pravi razliku između dobrih i vrhunskih igrača jeste razumijevanje igre. Oni koji žele da uče, prikupljaju informacije i stalno napreduju, vremenom se izdvoje od ostalih.

Ne isključuje ni mogućnost da nakon završetka karijere ostane u Crnoj Gori. Iako Budva tokom ljetnjih mjeseci zbog velikog broja turista postaje veoma užurbana, smatra da naša zemlja ima mnogo lijepih mjesta u kojima bi mogao da zamisli život. Ipak, odluka ne zavisi samo od njega. Ima suprugu i troje djece, pa će budućnost zavisiti od zajedničkih porodičnih planova. Kako ističe, nikada se ne zna šta život donosi.

Priznaje i da ga život u Crnoj Gori nije posebno iznenadio, jer dolazi iz sredine sa sličnim mentalitetom, vrijednostima, interesovanjima i svakodnevnim problemima. Upravo zbog tih sličnosti nije imao poteškoća da se uklopi.

Ono što ga i dalje najviše motiviše da svakodnevno izlazi na teren jeste takmičenje. Voli utakmice, atmosferu i osjećaj uzbuđenja koji se javlja pred početak meča. Priznaje da i dalje osjeća onu posebnu nervozu u stomaku, koja ga podsjeća zašto toliko voli odbojku. Upravo će mu taj osjećaj najviše nedostajati kada jednog dana završi aktivnu igračku karijeru.

O tome da li će poslije igračkih dana ostati u odbojci, pa možda i u Crnoj Gori, još ne želi da donosi odluke. Trenutno je potpuno posvećen ulozi profesionalnog sportiste i svim mislima usmjeren na teren. Poraz Budve u prvom meču za trofej u Podgorici dodatno je usmjerio pažnju ekipe na naredne obaveze, analizu grešaka i napredak.