Osnovani 2017. godine, a ove već igraju Ligu šampiona - Sabah Baku

Postoje klubovi kojima su za stvaranje evropske istorije potrebne decenije. Postoje i oni koji se do velikih scena probijaju mnogo brže. Sabah iz Bakua pripada ovoj drugoj, mnogo ređoj grupi.

Klub osnovan 8. septembra 2017. godine stigao je, samo devet godina kasnije, do ligaške faze Lige šampiona. U međuvremenu je prošao put od azerbejdžanske Druge lige, preko debitantske sezone u eliti, do prvog šampionskog pehara, a onda i do eliminacionih rundi u kojima je ovog ljeta redom rušio The New Saints, finski KuPS, danski Aarhus i izraelski Hapoel Beer Ševa.

To više nije slučajnost. To je projekat.

Sve je počelo 2017. godine

Sabah je osnovan u septembru 2017. i već u prvoj sezoni igrao je u drugom rangu azerbejdžanskog fudbala. Iako je završio tek peti, dobio je licencu za ulazak u Premijer ligu, pošto klubovi ispred njega nisu ispunili ili nisu prihvatili mogućnost promocije. Tako je Sabah već poslije samo jedne sezone stigao do najvišeg ranga.

Debitantska sezona 2018/19 završena je sedmim mjestom, ali je klub vrlo brzo počeo da pokazuje da ne želi da bude učesnik u Premijer ligi Azerbejdžana.

Prvi evropski iskorak stigao je tek 2023. godine, kada je Sabah debitovao u UEFA takmičenjima. U narednim sezonama klub je skupljao iskustvo, učio kako izgleda igrati protiv ozbiljnijih evropskih protivnika i postepeno povećavao kvalitet ekipe.

A onda je uslijedila eksplozija.

Kraj Karabagove šampionske dominacije

Sezona 2025/26 bila je prelomna. Sabah je prvi put postao prvak Azerbejdžana i tako prekinuo višegodišnju dominaciju Karabaga. Istovremeno je osvojio i Kup Azerbejdžana, kompletirajući istorijsku duplu krunu. Klub je prvenstvo osigurao čak četiri kola prije kraja, dok je u finalu Kupa savladao Zire 2:1.

Za klub koji je samo osam godina ranije igrao drugu ligu, to je već bilo ogromno dostignuće, ali u Bakuu očigledno nisu željeli da se zaustave na domaćem uspjehu.

Titula je donijela mjesto u kvalifikacijama za Ligu šampiona, a Sabah je napravio ono što je do prije nekoliko godina djelovalo gotovo nezamislivo.

Četiri prepreke do evropske elite

Ovog ljeta počeo je maraton u kvalifikacijama za novog šampiona Azerbejdžana.

Prvi protivnik bio je velški The New Saints. Sabah je slavio ukupnim rezultatom 4:1.

Zatim je došao finski KuPS. Azerbejdžanski šampion prošao je i tu prepreku, ukupnim rezultatom 3:0.

U trećem kolu čekao ga je danski Aarhus. Nakon poraza 1:2 u Danskoj, Sabah je u revanšu priredio jednu od najboljih evropskih partija u kratkoj istoriji kluba – 4:0 – i stigao do plej-ofa. Već tada je obezbijedio najmanje mjesto u ligaškoj fazi Lige Evrope.

Posljednja prepreka bio je Hapoel Beer Ševa koji je u kolo prije iznenađujuće eliminisao Crvenu zvezdu.

Sabah je u prvom meču izgubio 2:1, ali je u revanšu ušao u istoriju. Nakon dramatične utakmice i produžetaka, Azerbejdžanci su slavili 5:2 i izborili ligašku fazu Lige šampiona.

Tako je klub osnovan 2017. godine, devet godina kasnije, stigao tamo gdje većina evropskih klubova nikada ne stigne.

Novca ima, ali nije samo on "snaga" kluba

Sabahova priča ne može se razumjeti bez ulaganja.

Klub je povezan sa biznismenom Jagubom Husejnovim, osnivačem Bridge Group of Companies, poslovne grupacije iz Azerbejdžana koja posluje u različitim oblastima. Husejnov je bio jedan od ključnih ljudi u stvaranju projekta Sabah.

Ipak, Sabah nije klub koji je jednostavno preko noći kupio nekoliko velikih imena.

U ekipi je posljednjih godina sve više stranaca, ali se uglavnom radi o igračima koji su dovedeni iz različitih evropskih i drugih tržišta, često u godinama kada još imaju prostora za razvoj ili u trenutku kada su dostupni kao slobodni igrači.

Današnji sastav je odličan primjer takve politike.

Prema podacima Transfermarkta, vrijednost aktuelnog tima kreće se oko 17,5 miliona eura, uz prosjek od oko 26,5 godina. Čak 17 od 25 igrača su stranci.

To je veoma internacionalna ekipa.

U njoj su, između ostalih, Poljak Tymoteusz Puchacz, Hrvat Ivan Lepinjica, Uzbekistanac Umarali Rakhmonaliev, Jamajčanin Kaheem Parris, Francuz/Alžirac Akim Zedadka, Nigerijac Christian Nwachukwu, Gabonac Orphé Mbina, kao i srpski fudbaler bivši igrač Crvene zvezde, Veljko Simić.

Posebno je zanimljiv upravo Simić.

Srpski krilni fudbaler stigao je prethodno na pozajmicu iz Sivaspora, a nakon odlične sezone Sabah ga je zadržao kao slobodnog igrača. Za klub je već u prvoj sezoni imao 34 nastupa, 12 golova i 13 asistencija, a potom je produžio ugovor na još dvije godine.

To je možda i najbolji primjer Sabahove transfer-politike: pronaći igrača, provjeriti ga, razviti njegov učinak i tek onda graditi dugoročnu saradnju.

Akademija kao druga strana projekta

Sabah nije napravio samo seniorski tim. Klub je paralelno izgradio ozbiljan sistem mlađih kategorija. Akademija je formirana na bazi škole „Veten“, a danas ima čitavu piramidu uzrasta, od najmlađih kategorija do U19 selekcije. Na čelu akademije nalazi se gruzijski stručnjak Giorgi Minašvili, trener sa UEFA Pro licencom i iskustvom rada u akademijama i klubovima u Gruziji, Kini i Engleskoj.

Rezultati pokazuju da akademija nije ukras.

U sezoni 2024/25 Sabahov U19 postao je prvak Azerbejdžana drugu godinu zaredom i izborio nastup u UEFA Youth League. Sabah-2, sastavljen uglavnom od igrača U19 selekcije, osvojio je prvenstvo rezervnih timova.

Još važnije, klub navodi da su šampionsku U19 ekipu 2023/24 uglavnom činili fudbaleri koji su u akademiju došli još 2018. godine, praktično u prvim danima postojanja kluba.

Dakle, dio današnjeg Sabahovog uspjeha nije kupljen – on je proizveden.

Stranci za rezultat, akademija za budućnost

U toj kombinaciji možda se krije odgovor na pitanje kako je Sabah za devet godina stigao do Lige šampiona.

Klub ne pokušava da bira između razvoja domaćih igrača i dovođenja stranaca. Radi i jedno i drugo.

Za evropske rezultate dovode se igrači sa međunarodnim iskustvom, dok akademija istovremeno proizvodi mlade Azerbejdžance koji treba da budu osnova za budućnost.

Takav model je posebno važan u zemlji čiji fudbal nije među najbogatijima i najrazvijenijima u Evropi.

Sabah zato pokušava da kupuje kvalitet, a ne samo reputaciju.

Trener koji je stigao u pravom trenutku

Na klupi današnjeg Sabaha nalazi se Litvanac Valdas Dambrauskas.

Njegov dolazak pokazao se kao jedan od ključnih poteza.

Dambrauskas je sa ekipom osvojio šampionsku titulu i Kup, a zatim napravio istorijski rezultat u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Već nakon prolaska KuPS-a govorio je o tome da je Sabah prvi put u istoriji obezbijedio nastup u ligaškoj fazi jednog UEFA takmičenja.

Njegov Sabah nije ekipa koja pokušava da se evropskim protivnicima suprotstavi samo defanzivom i čeka grešku.

Rezultati kvalifikacija dovoljno govore.

Protiv The New Saints – 4:1 ukupno.

Protiv KuPS-a – 3:0.

Protiv Aarhusa – 5:2.

Protiv Hapoela – 6:4.

Četiri prepreke, četiri eliminacije.

I sada – Liga šampiona

Sabah će tako prvi put igrati protiv najboljih evropskih klubova.

Neće više biti samo klub koji pokušava da prođe jedno ili dva kvalifikaciona kola. Odjednom će u Baku dolaziti ekipe sa višestruko većim budžetima, istorijom i iskustvom. To i čini Sabahovu priču bajkovitom.

Prije devet godina nisu postojali. Nisu imali istoriju, trofeje ni evropsku reputaciju. Danas imaju titulu prvaka Azerbejdžana, dva uzastopna Kupa, akademiju koja proizvodi šampionske generacije i ekipu čija se vrijednost procjenjuje na gotovo 18 miliona eura.

I što je najvažnije – imaju mjesto među 36 klubova koji čine ligašku fazu Lige šampiona.

Sabahov primjer pokazuje da novac može ubrzati razvoj, ali sam novac nije dovoljan. Potrebni su infrastruktura, skauting, trener, akademija, strpljenje i jasna ideja šta klub želi da bude. U Bakuu su tu ideju očigledno imali od početka, a sada će je prvi put testirati na najvećoj mogućoj sceni.