(FOTO) Zvono u kom odjekuju uspomene i smijeh minulih ljeta, priča o simbolu Budve i njegovoj novoj namjeni
Mjesto susreta i prepoznatljiv simbol Budve je čuveno Zvono ispred Starog grada, koje je u Budvu stiglo još šezdesetih godina, dok je od 1991. do 2005. godine, tu bio i mali kafe, koga nema unazad dvije decenije, pa kada turisti danas pokucaju na ovu turističku atrakciju, iznutra odjeknu uspomene.
Foto: Arhiva
Zvono odavno nije u funkciji, ali sada unuk od prvog vlasnika koji je otkupio zvono, Nika Palunka, Balša Nenadić, pokušava da oživi ovu znamenitost.
Zvono je zapravo rekvizit koji je ovdje ostao nakon snimanja filma "Dugi brodovi" 1963. godine.
"Moj đed Nikola Palunko sa majčine strane kupio je zvono 1989. godine, tada nije imalo postament, urađena su vrata, bilo je pet šest stolova i stolica, a od 1991. do 2005. godine Zvono je bilo kafić, ljudi su se tu okupljali i družili, dolazile su čak i Novske mažuretke. Nakon đedove smrti 2005. godine Zvono je zatvoreno, nije dobijalo nikakav status i nije radilo 20 godina, a trudimo se da počne da radi ponovo kao suvenirnica i nadamo se da ćemo u tome uspjeti", istakao je Nenadić.
Zvono je bilo okupljalište Strograđana i ribara koji su ovdje sumirali svoje dane.
"Đed Nikola je bio vesele prirode, samim tim je okupljao mještane i ljude iz cijelog svijeta, ovdje su se okupljali, pjevali i družil i volio bih kada bi makar i dan danas živjela i ostala ta priča o duhu tog vremena. On nažalost nije sa nama, ali je bio neko ko zna da prepozna značaj objekta i ljudi koji su tu dolazili i voljeli da dolaze, đed je bio osnivač i Širuna, a ovdje je sve počelo", kazao je on.
Interesantno je to što je Zvono zapravo od plastike.
"Tu ima i par anegdota, ovdje se fotografiše svakodnevo 2.000 do 3.000 ljudi, a po 500, 600 njih dnevno kucne na zvono. U pitanju je materijal od kog se rade jahte, ali ljudi kada kucnu misle da je mesingano i da će zazvoniti, ali neće, no svakako je simbol Budve koji treba sačuvati", istakao je Balša.
Briga o Zvonu jako je važna za Balšu, pa je ono mnogo više od filmskog rekvitzita.
"Ono je veoma važno i za grad i za državu, a meni predstavlja duh vremena druženja i sastajanja ljudi, koja su danas sve rjeđa. Na terasi ispred zvona bilo je značajnih ljudi iz cjele Jugoslavije koji pamte ta vremena, te često i dan danas pitaju za Zvono, pa im je drago kada čuju da će opet raditi, a istom se raduju se i mještani", zaključio je Nenadić.
Tekst priredila redakcija portala RTV Budva
Izvor: RTV Budva