„Čik“ – časopis koji je obilježio odrastanje generacija u Jugoslaviji i čitao se u tajnosti

Mnogo prije interneta i društvenih mreža, kada su informacije o intimnim odnosima bile znatno teže dostupne, jedan magazin na prostoru bivše Jugoslavije izazivao je ogromnu pažnju. Njegovo ime bilo je „Čik“, a za brojne čitaoce tokom sedamdesetih i osamdesetih godina predstavljao je mnogo više od običnog časopisa.

Publikacija je nastala 1968. godine, a zanimljivo je da njeni počeci nijesu bili povezani sa erotikom. Prethodnik magazina bio je list „Čik pogodi“, namijenjen ljubiteljima ukrštenica, rebusa i drugih zagonetki. Vremenom se, međutim, koncept mijenjao, pa su umjesto enigmatskog sadržaja sve više prostora zauzimale fotografije atraktivnih djevojaka i teme koje su privlačile sasvim drugačiju publiku.

„Čik“ je izlazio dva puta mjesečno i postao jedno od najprepoznatljivijih izdanja te vrste u nekadašnjoj državi. Njegove stranice nijesu bile rezervisane samo za fotografije. Čitaoci su mogli da pronađu intervjue sa poznatim ličnostima, estradne priče, ljubavne romane u nastavcima, feljtone, oglase i tekstove o seksualnosti.

Posebno interesovanje izazivala je rubrika u kojoj su objavljivana pisma čitalaca. Ljudi su pod različitim imenima i anonimno postavljali pitanja o ljubavi, intimnim odnosima i seksualnosti, dijelili lična iskustva i tražili savjete. U društvu u kojem se o takvim temama često ćutalo, magazin je na taj način otvarao prostor za razgovor o pitanjima koja su mnogima bila neprijatna ili nedostupna.

Među sadržajima koji su privlačili pažnju nalazile su se i erotske priče, tekstovi o seksualnim tehnikama, kao i feljtoni inspirisani „Kama sutrom“. Vremenom su se pojavljivali i sve slobodnije formulisani oglasi.

Jedan od prepoznatljivih segmenata bio je izbor „Mis Bambi“, u kojem su objavljivane fotografije kandidatkinja, uz mogućnost da čitaoci glasaju za svoje favoritkinje. Taj koncept danas posebno zahtijeva kritičko sagledavanje, imajući u vidu tadašnje predstavljanje mladih djevojaka i standarde koji bi se na sličan sadržaj primjenjivali u savremenim medijima.

Zanimljivo je i da su u stvaranju časopisa učestvovala neka imena koja će kasnije ostaviti značajan trag u jugoslovenskoj kulturi. Među njima su bili scenaristi Ljubiša Kozomara i Gordan Mihić, kao i pjesnik Matija Bećković.

Popularnost „Čika“ podstakla je pojavu konkurentskih izdanja, među kojima su bili „Eva i Adam“ i „Dvoje“. Ipak, upravo je „Čik“ zadržao posebno mjesto u sjećanju mnogih generacija.

Njegov značaj danas se ne posmatra samo kroz erotski sadržaj, već i kao dio medijske i društvene istorije nekadašnje Jugoslavije. Za jedne je bio izvor zabave, za druge način da dođu do informacija o temama o kojima se rijetko govorilo, a za mnoge i mali predmet radoznalosti koji se kupovao na kiosku, pozajmljivao prijateljima i čuvao na mjestu gdje ga roditelji neće pronaći.

U vremenu kada je gotovo svaki sadržaj dostupan jednim klikom, teško je dočarati koliko je jedan časopis mogao da izazove interesovanje. „Čik“ je upravo zbog toga ostao jedan od upečatljivih simbola popularne kulture sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.