Zašto psi ne vole kišu, ali obožavaju blato?

Mnogi vlasnici pasa sigurno su bar jednom imali situaciju da moraju jedva izvući svog ljubimca iz kuće dok napolju pada kiša. Psi često pokazuju otpor da izađu napolje po kiši čak i kada je neophodno da obave svoju nuždu. Međutim, čim kiša prestane, mnogi psi se odmah zapute ka blatnjavim terenima gdje se tapkaju, trče i valjaju, prljajući se do mile volje. 

Razlog ove navodne „antipatičnosti“ kiši i istovremenog oduševljenja blatom krije se u nekoliko činilaca. Jedan od glavnih razloga zašto psi ne vole kišu najvjerovatnije leži u njihovoj izuzetno osjetljivoj percepciji zvuka. Psi bolje čuju od ljudi, pa zvuk kišnih kapi na zemlji, krovovima i prozorima može da im djeluje preglasno ili čak stresno. Osim toga, kiša često natapa njihovu dlaku, što može izazvati nelagodu – naročito kod onih pasa čija dlaka nije masnija i vodootporna.

S druge strane, pasja oduševljenost blatom može biti povezana s njegovim specifičnim mirisom koji nosi tragove raznih biljaka, životinja i zemlje – informacije koje snažno privlače pse, s obzirom na to da im je njuh mnogo razvijeniji nego ljudski. Blato je, takođe, hladno i mekano, pa se neki psi u njemu rashlađuju, posebno u toplijem vremenu. Neki se valjaju i u mulju koji maskira njihov miris, što može biti od koristi u prirodi, dok drugi to jednostavno rade iz čiste zabave. 

Postoji i teorija prema kojoj psi ne vole kišu zato što dolazi odozgo, s mjesta koje ne mogu lako da predvide ili „uhvate“, dok je blato tu, pri ruci – opipljivo i zanimljivo za njuškanje i istraživanje. 

Izvor: Telegraf.rs