RTV Budva aplikacija Program uživo, vijesti i obavještenja
Nabavite na Google Play
Zabava Autor: J.M. Izvor: RTS/BBC Mundo

Zašto smo viši od naših pradjedova – šta nam istorija otkriva o ljudskom rastu

Ljudi su danas u prosjeku deset centimetara viši nego prije jednog vijeka, ali kroz istoriju nijesu uvijek rasli.

Foto: pexels
Foto: pexels

Od prelaska na poljoprivredu, preko epidemija kuge, do industrijske revolucije, veliki društveni preokreti uticali su na tjelesnu visinu. Naučnici objašnjavaju zašto su neke generacije bile niže od svojih predaka i da li smo dostigli granicu rasta.

Danas su mladi odrasli ljudi širom svijeta u prosjeku oko 10 centimetara viši od svojih predaka koji su živjeli prije 100 godina, pokazuju podaci istraživačke platforme Our World in Data.

Istraživanje iz 2016. godine, u kojem su upoređivane osobe rođene 1896. i 1996. godine, pokazalo je da je najveći porast prosječne visine zabilježen kod žena u Južnoj Koreji i muškaraca u Iranu – za 20, odnosno 17 centimetara.

Razlog za to su poboljšanja u ishrani, smanjena izloženost bolestima, vakcinacija i brojni drugi faktori, objašnjava dr Aravinda Guntupali, profesorka globalnog zdravlja na Univerzitetu u Aberdinu, u Škotskoj.

Međutim, istorija ljudske visine nije uvijek podrazumijevala neprekidan rast. Tokom hiljada godina, ishrana, ratovi, bolesti i druge velike društvene promjene dovodili su do kolebanja prosječne visine ljudi.

Prozor u prošlost

Prema riječima istraživača, visina ljudi može da pruži potpuniju sliku životnog standarda u periodima za koje ne postoje drugi istorijski ili statistički podaci.

„Tjelesna visina je dobar pokazatelj blagostanja“, kaže dr Matijas Blum, ekonomski istoričar i počasni profesor Univerziteta Kvins u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj.

Istraživanja pokazuju da je između 80 i čak 90 odsto tjelesne visine određeno genetikom. Na preostali, manji dio utiču faktori kao što su ishrana, izloženost bolestima, uslovi odrastanja i dostupnost zdravstvene zaštite.

„Veća tjelesna visina odražava viši životni standard“, ističe Blum.

Prema podacima sajta Our World in Data, muškarci su u prosjeku sedam odsto viši od žena u svim zemljama. Kako bi uzeli u obzir genetske razlike, istraživači analiziraju prosječnu visinu velikih populacija, što im omogućava da uoče trendove i nejednakosti koje pokazatelji poput bruto domaćeg proizvoda (BDP) ne otkrivaju.

Da li nas je poljoprivreda učinila nižim?

Prema Blumovim riječima, u istoriji se izdvajaju dvije velike prekretnice. Prva se dogodila tokom neolitske revolucije, kada su ljudi prije između 12.000 i 10.000 godina prešli sa lova i sakupljanja plodova na poljoprivredu.

Da bi proučavali tako davne trendove, istraživači se oslanjaju na podatke dobijene analizom skeletnih ostataka, iako takav pristup ima određena ograničenja. Ipak, većina naučnika saglasna je da je razvoj poljoprivrede doveo do smanjenja prosječne tjelesne visine.

Istraživanje iz 2022. godine, koje je uzelo u obzir genetske razlike, pokazalo je da su ljudi u neolitu u prosjeku bili 2,8 centimetara niži nego što bi se očekivalo na osnovu poređenja sa stanovništvom iz perioda prije neolita.

Razvoj poljoprivrede donio je stabilnije snabdijevanje hranom, ali ne nužno i kvalitetniju ishranu. Lovci-sakupljači u ishrani su koristili više namirnica životinjskog porijekla, što je, prema Blumovim riječima, bilo od presudnog značaja.

„Govorimo o razlici između gladovanja i odsustva gladi. U tom smislu, veća potrošnja namirnica životinjskog porijekla je dobra, jer su one zaista neophodne za unos aminokiselina“, objašnjava Blum.

Pored toga što su se kvalitetnije hranili, lovci-sakupljači mogli su da se sele i tako ostavljaju otpad za sobom. Zemljoradnici, s druge strane, nijesu imali tu mogućnost. Bili su izloženi zaraznim bolestima i morali su naporno da rade, održavaju svoje domove i brinu o stoci, a živjeli su u neposrednoj blizini životinja.

Tokom narednih milenijuma prosječna visina ljudi u različitim djelovima svijeta čas je rasla, čas opadala, ali, prema Blumovim riječima, te promjene često nijesu bile dugotrajne.

„Tokom veoma dugog perioda nije bilo jasnog trenda. Bilo je gladi, bilo je ratova, ali su se populacije nakon toga oporavljale“, navodi Blum.

Pojedine krize imale su neočekivane posljedice. Procjene tjelesne visine nakon Crne smrti, pandemije kuge koja je sredinom 14. vijeka odnijela živote čak polovine evropskog stanovništva, ukazuju na povećanje prosječne visine.

Istraživanje koje su Guntupali i njene kolege sproveli na osnovu skeletnih ostataka u Engleskoj pokazalo je da je prosječna visina početkom 14. vijeka iznosila oko 170 centimetara. Почетком 15. vijeka porasla je na približno 174 centimetra.

Prema njenim riječima, dostupnih podataka nema mnogo, ali pretpostavlja da je visina „možda porasla zbog povećanja zarada, jer je nedostatak radne snage radnicima dao veću pregovaračku moć, što je moglo da poboljša njihov životni standard“.

„Paket inovacija“

Prema Blumovim riječima, druga velika promjena u istoriji ljudske visine dogodila se tokom industrijske revolucije, koja je počela u Velikoj Britaniji u 18. vijeku, a zatim se proširila na druge djelove svijeta.

Industrijalizacija je preobrazila privredu, pomjerajući njeno težište sa poljoprivrede na industriju, podstičući masovnu urbanizaciju, uvođenje novih tehnologija i širenje međunarodnih trgovinskih mreža. To je dovelo do povećanja tjelesne visine, ali ne odmah.

Uslovi u ranoj fazi industrijalizacije „nijesu bili povoljni za zdravlje“, ističe Guntupali. Loši sanitarni uslovi, prenaseljeni stambeni prostori i iscrpljujući rad u fabrikama doveli su do smanjenja prosječne visine tokom prvih decenija industrijalizacije u više zemalja.

Blum navodi da su u velikim industrijskim centrima ljudi čak spavali u istim krevetima, smjenjujući se u različitim terminima. Tek kasnije, sa rastom prihoda i širenjem mjera javnog zdravlja, prosječna tjelesna visina počela je značajno da raste.

Blum taj rast pripisuje poboljšanju sanitarnih uslova, stanovanja i ishrane, kao i razvoju medicinskih tehnologija.

„Riječ je o skupu inovacija koje djeluju zajedno“, objašnjava.

Iako je Južna Koreja industrijalizaciju doživjela kasnije, njen brzi ekonomski razvoj bio je praćen jednim od najvećih zabilježenih porasta prosječne tjelesne visine tokom proteklog vijeka – 15 centimetara kod muškaraca i 20 centimetara kod žena, pokazuje analiza iz 2016. godine.

Da li smo dostigli maksimalnu visinu?

Prosječna visina ljudi u svijetu rođenih 1996. godine iznosi 171 centimetar za muškarce i 159 centimetara za žene, prema podacima platforme Our World in Data.

U današnjim visokorazvijenim zemljama rast prihoda, produktivnosti, proizvodnje robe i pružanja usluga više se, kako izgleda, ne odražava na povećanje prosječne tjelesne visine, ističe Blum.

Razlog za to nije sasvim jasan. Pojedini istraživači smatraju da su stanovnici tih zemalja možda dostigli genetski uslovljenu granicu rasta, dok drugi pretpostavljaju da bi to moglo biti povezano sa sve većom potrošnjom brze hrane i sjedilačkim načinom života.

Blum smatra da ćemo u budućnosti, pored tjelesne visine, možda morati da pronađemo nove pokazatelje „biološkog životnog standarda“. Kao primjer navodi sve veću zastupljenost veganske i vegetarijanske ishrane, koja ne mora nužno da dovede do povećanja prosječne visine, ali može da ima druge prednosti, poput pozitivnog uticaja na zdravlje i veće održivosti.

Kada je riječ o svijetu u cjelini, Guntupali je skeptična prema mogućnosti da ljudi nastave da rastu u visinu. Ukazuje na siromaštvo u pogledu dostupnosti hrane i energije, kao i na „veoma, veoma izražene nejednakosti“ koje danas postoje.

Zemlje sa niskim i srednjim prihodima „imaju više stope zaostajanja u rastu, a najsiromašniji stanovnici tih zemalja ujedno su i najnižeg rasta“, ističe. Zaostajanje u rastu javlja se kada su djeca preniska za svoj uzrast, što za posljedicu ima nižu tjelesnu visinu u odraslom dobu.

Pored toga, prema riječima Guntupali, ekstremne vremenske pojave, poput suša i poplava, utiču na proizvodnju hrane i dostupnost mlijeka i drugih proizvoda životinjskog porijekla.

„Istovremeno se suočavamo i sa smanjenjem budžeta u oblasti globalnog zdravlja, zbog čega su pogođeni mnogi programi vakcinacije, programi ishrane, kao i brojni programi namijenjeni izbjeglicama“, dodaje.

Guntupali smatra da će, usljed ovakve „savršene oluje“ nepovoljnih okolnosti, doći do povećanja nejednakosti u tjelesnoj visini, ne samo između bogatih i siromašnih zemalja već i unutar samih društava.

„Živimo u svijetu izražene nejednakosti“, zaključuje Guntupali.