Crna Gora na vinskoj mapi svijeta

Strategija razvoja crnogorskog vinarstva počiva na kvalitetu, autohtonim sortama i povezivanju vina s iskustvom destinacije, saopštila je enološkinja Sanja Radonjić i dodala da učešće od 0,04 odsto u globalnoj proizvodnji može biti prednost kada je riješ o autentičnosti.

Ona je kazala da količina jeste važna u određenom smislu, kada je u pitanju zadovoljenje potreba tržišta, ali u savremenom vinskom svijetu ona sama po sebi više nije presudan faktor uspjeha.

“Naprotiv, tržište, naročito među turistima i ljubiteljima vina, sve više vrijednuje priču o porijeklu, autentičnost, ograničene serije, specifičan terroir, kao i autohtone sorte i jasnu vezu vina sa mjestom nastanka. U tom smislu, mala proizvodnja može biti prednost ukoliko je pravilno interpretirana i tržišno pozicionirana”, rekla je Radonjić za Glasnik Privredne komore (PKCG).

Prema njenim riječima, Crna Gora ne može i ne treba da se takmiči sa velikim vinskim silama po obimu proizvodnje.

“Naša konkurentska prednost prije svega počiva na autohtonim sortama, specifičnom mediteransko-kontinentalnom spoju klime, izuzetno sunčanim lokalitetima i snažnoj povezanosti vina sa identitetom prostora. Kada imate relativno malu proizvodnju, a uz to i autentične sorte koje se ne mogu naći svuda u svijetu, stvara se dobra osnova za premium i ultrapremium pozicioniranje. Zbog toga smatram da skromni udio u globalnoj proizvodnji ne treba posmatrati kao ograničenje, već kao polaznu tačku za strategiju koja se zasniva na jedinstvenosti porijekla, kvalitetu i autentičnosti vina”, objasnila je Radonjić.

Ona je, govoreći o pozicioniranju Crne Gore na vinskoj mapi Muzeja vina u Bordou, kazala da to ima višestruk značaj.

“Crna Gora na taj način dodatno ističe svoju reputaciju ne samo kao zemlja sa vinogradarsko-vinskom tradicijom, već i kao autentična vinska destinacija koju je važno da međunarodna šira javnost prepozna. Imajući u vidu da se na takvim mjestima oblikuje percepcija ljubitelja vina, turista i profesionalaca, važno je biti prisutan upravo tamo gdje se ta percepcija stvara i gdje se posjetioci upoznaju sa različitim vinskim regionima svijeta”, navela je Radonjić.

Na taj način, kako je dodala, Crna Gora dobija priliku da predstavi svoje specifičnosti, terroir i autohtone sorte.

Često se ističe da Crna Gora mora povećati površine pod vinogradima – sa sadašnjih oko tri hiljade hektara na najmanje pet hiljada ili šest hiljada. Na pitanje koliko je taj iskorak realan u narednih pet do deset godina, Radonjić je odgovorila da nije sigurna koliko je taj cilj realan.

“Smatram da povećanje površina pod vinogradima sa oko tri hiljade na pet hiljada ili šest hiljada hektara u periodu od pet do deset godina jeste ambiciozno, međutim imajući u vidu izazove sa kojima se bori vinogradarstvo i vinarstvo ne samo kod nas već i u svijetu postavlja se pitanje koliko je to dostižno. Za postizanje tog cilja neophodna je dobro osmišljena razvojna politika, jasni investicioni podsticaji, i postojanje strateškog konsenzusa da je vinogradarstvo jedna od razvojnih šansi crnogorske poljoprivrede i ruralne ekonomije”, kazala je Radonjić.

Ona takođe smatra da rast površina ne smije biti sam sebi svrha.

“Suština nije samo u tome da zasadimo više hektara, već da razvijamo vinograde koji su tržišno održivi, agroekološki prilagođeni i tehnološki savremeni. Zbog svega toga jako je bitno imati stručne ljude koji se edukuju, prate trendove i inovacije iz razloga što potencijalni budući zasadi moraju biti planirani u skladu sa klimatskim promjenama, dostupnošću vode, izborom podloga i sorti, kao i potrebom za mehanizacijom i smanjenjem zavisnosti od sezonske radne snage”, navela je Radonjić.

Istovremeno, treba imati u vidu da je Crna Gora turistička zemlja, pa domaće tržište vina nije malo, naročito tokom turističke sezone.

“U tom smislu, povećanje vinogradarskih površina moglo bi doprinijeti da u većoj mjeri zadovoljimo potražnju domaćeg tržišta i da crnogorsko vino bude još prisutnije u hotelima, restoranima i turističkoj ponudi”, dodala je Radonjić.

Vinarski sektor je gotovo u potpunosti usklađen sa zahtjevima EU. Na pitanje da li ta regulatorna spremnost daje Crnoj Gori konkurentsku prednost na evropskom tržištu, posebno u susret budućem članstvu, Radonjić je odgovorila da je regulatorna spremnost važna prednost, ali samo ako se isprati i proizvodnom, tržišnom i institucionalnom spremnošću.

“Usklađenost sa evropskim pravilima znači da crnogorski sektor razumije standarde koje savremeno tržište traži: od kvaliteta i bezbjednosti proizvoda, preko deklarisanja i sljedivosti, do zaštite geografskog porijekla i odgovornog poslovanja. To je veoma važna osnova za jače prisustvo na evropskom tržištu. U susret budućem članstvu, ta pripremljenost može smanjiti tranzicione troškove i omogućiti lakše uključivanje u jedinstveno tržište”, objasnila je Radonjić.

Prema njenim riječima, ako sektor već posluje u skladu sa evropskim pravilima, onda buduće članstvo ne dočekuje kao šok, već kao prostor za širenje. To je značajna prednost.

“Ipak, treba biti realan: sama regulatorna usklađenost ne garantuje tržišni uspjeh. Evropsko tržište je izuzetno konkurentno. Da biste bili prisutni i održivi, morate imati kvalitet, kontinuitet, prepoznatljiv identitet, profesionalnu distribuciju i dobru komunikaciju sa tržištem. Zato bih rekla da je regulatorna spremnost nužan uslov, ali ne i dovoljan. Ona otvara vrata, ali uspjeh na tržištu zavisi od toga šta kroz ta vrata unosite: kakvo vino, kakvu priču, kakav kvalitet i kakvu reputaciju”, kazala je Radonjić.

Globalni sektor vina, kako je dodala, suočava se sa klimatskim promjenama, nedostatkom radne snage i promjenama u navikama potrošača.

Radonjić je kazala da klimatske promjene, nedostatak radne snage i promjene u ponašanju potrošača jesu globalni izazovi, ali oni istovremeno tjeraju vinogradare i vinare da budu inovativniji i bliži savremenom potrošaču.

“Za Crnu Goru, koja nije velika količinski, to može biti podsticaj da gradi model razvoja zasnovan na doživljaju, autentičnosti i visokoj dodatoj vrijednosti. Klimatske promjene zahtijevaju prilagođavanje u vinogradu: izbor odgovarajućih sorti i podloga, nove pristupe u gajenju vinove loze, racionalno korišćenje vode, implementaciju precizne poljoprivrede i konstantan monitoring zasada do momenta berbe”, navela je Radonjić.

Ona je rekla da nedostatak radne snage traži više mehanizacije, digitalizacije i pametnijeg organizovanja proizvodnje.

“Promjene u navikama potrošača, s druge strane, jasno pokazuju da se vino danas sve manje kupuje samo kao proizvod, a sve više kao iskustvo. Tu enoturizam postaje izuzetno važan. Crna Gora ima rijetku prednost da na malom prostoru objedinjuje vino, gastronomiju, pejzaže, kulturno nasljeđe i autentične lokalne priče”, kazala je Radonjić.

Prema njenim riječima, to znači da se vino može ponuditi ne samo kroz bocu, već kroz čitav doživljaj destinacije: posjetu vinogradima i podrumima, degustacije uparene sa lokalnom kuhinjom, priču o autohtonim sortama, povezivanje sa jezerom, morem, planinama i kulturnim tačkama. U tome leži veliki razvojni potencijal.

“Budućnost crnogorskog vinarstva ne treba posmatrati samo kroz izvoz flaše vina, već i kroz izvoz doživljaja Crne Gore kao vinske zemlje. Kada turista doživi vino tamo gdje nastaje, uz autentičnu gastronomiju i ambijent, tada se ne gradi samo prodaja, već i lojalnost, reputacija i dugoročna vrijednost za cijeli sektor”, zaključila je Radonjić.