CGO: Normalizacija govora mržnje je prijetnja demokratiji

Povodom 18. juna – Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje, Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da je govor mržnje u digitalnom prostoru Crne Gore postao dio svakodnevice. Iako Ustav i zakoni zabranjuju podsticanje netrpeljivosti, internet i dalje ostaje zona brzaog širenja mržnje bez ozbiljnih posljedica.

Monitoring CGO-a na sedam najčitanijih crnogorskih portala pokazao je da je govor mržnje zabilježen u komentarima ispod 22% objavljenih tekstova, dok čak 13% svih komentara sadrži elemente etničkog omalovažavanja, dehumanizacije, poziva na nasilje ili veličanja ratnih zločina. Problem je znatno izraženiji na Facebook-u nego na Instagramu, a mete su najčešće manjinski narodi (Bošnjaci, Albanci i Hrvati).

Ko su glavne mete, a ko izvori mržnje?

Nedavna istraživanja Savjeta Evrope, CEDEM-a i IPSOS-a pokazuju da govor mržnje više nije incident, već normalizovana pojava koja se maskira kao „šala” ili „kritika”. Čak 93% građana primjećuje ovaj problem u svom okruženju, dok mladi često ne razlikuju slobodu izražavanja od govora mržnje.

Najčešće mete: Žene u javnoj sferi (političarke, novinarke, aktivistkinje), LGBTIQ+ osobe, Romi, Egipćani i etničke manjine.

Glavni izvor: Građani kao primarni izvor prepoznaju govor političara, pa tek onda medije i društvene mreže.

Politička korist, profit i auticenzura

Govor mržnje je postao funkcionalan: političarima koristi za mobilizaciju birača kroz strah, a dijelu medija (uključujući i tabloide iz Srbije bliske tamošnjem režimu) donosi profit kroz veći broj klikova. Posljedice su opasne po demokratiju jer žrtve, uslijed linča i targetiranja da su „izdajnici” i „strani plaćenici”, biraju povlačenje iz javnosti i autocenzuru.

Takođe, online mržnja se preliva u stvarni život. Primjer su događaji iz oktobra prošle godine kada je izolovani incident na Zabjelu zloupotrijebljen za širenje ksenofobije i kolektivne netrpeljivosti prema turskim državljanima u Crnoj Gori.

Pasivnost institucija i primjeri iz prakse

Posebno zabrinjava činjenica da mržnja dolazi i iz samih institucija, što potvrđuje nedavni slučaj sekretarke jednog poslaničkog kluba koja je pogrdno opisala transrodne osobe. Iako je koalicija „Ravnopravno” tražila reakciju tužilaštva i institucije Zaštitnika, sistem uglavnom pokazuje pasivnost.

Zaštitnik ljudskih prava često ostaje usamljeni korektiv čije se preporuke ignorišu, dok tužilaštvo i sudovi rijetko adekvatno kažnjavaju govor mržnje, već ga uglavnom kvalifikuju kao lakši prekršaj – narušavanje javnog reda i mira.

Poziv na akciju i evropski standardi

Borba protiv ove pojave nije cenzura, već odbrana ljudskog dostojanstva i osnovnih evropskih vrijednosti. Praksa Evropskog suda za ljudska prava jasno potvrđuje da govor mržnje ne uživa zaštitu slobode izražavanja.

CGO zbog toga poziva institucije, medije i političare da prestanu sa relativizacijom ovog problema, da reaguju pravovremeno i neselektivno, te da sistemski ulažu u medijsku pismenost mladih.