KOD: Veting u policiji između bezbjednosnog cilja i kršenja ljudskih prava

Organizacija KOD objavila je stručnu analizu pod nazivom „Veting u policiji Crne Gore – između legitimnog bezbjednosnog cilja i arbitrarnog ograničavanja prava“, čiji je autor advokat Veselin Radulović.

Sistem bezbjednosnih provjera u policiji Crne Gore suočava se sa ozbiljnim sistemskim i procesnim nedostatcima, pri čemu se legitimna potreba za čišćenjem policijskih redova sve češće pretvara u postupak u kom se službenicima izriču "bezbjednosne presude" bez prava na odbranu i bez mogućnosti da saznaju zašto su proglašeni nepodobnim, pokazala je najnovija analiza Organizacije KOD pod nazivom „Veting u policiji Crne Gore – između legitimnog bezbjednosnog cilja i arbitrarnog ograničavanja prava“, autora advokata Veselina Radulovića.

Kako se navodi u analizi, borba protiv korupcije, organizovanog kriminala i infiltracije kriminalnih struktura u bezbjednosni sektor nesporan je i legitiman interes svake demokratske države. Međutim, problem nastaje kada se taj cilj ostvaruje metodama koje ugrožavaju osnovna ljudska prava, ustavne garancije i standarde Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Autor dokumenta naglašava da postupak vetinga u Crnoj Gori zakonski nije precizno definisan kao posebna procedura, već se primjenjuje kroz sporni institut "bezbjednosnih smetnji" u okviru Zakona o unutrašnjim poslovima. Posljednje izmjene ovog zakona iz 2026. godine, iako su promijenile sastav i strukturu Komisije za bezbjednosne smetnje, nijesu donijele ključnu reformu – uspostavljanje jasnih i pravičnih pravila postupanja.

„Izmijenjen je sastav onih koji sjede u Komisiji, ali ne i pravila. I dalje ne postoje jasni činjenični i dokazni standardi, obaveza detaljnog obrazloženja odluka, niti garancije kontradiktornog postupka u kom službenik može da se izjasni o optužbama“, navodi se u analizi Organizacije KOD.

Poseban problem predstavlja praksa u kojoj se operativne informacije – koje bi po prirodi stvari trebalo da služe samo kao povod za dalju provjeru – tretiraju kao gotov i nesporan dokaz. Time se, kako se upozorava, mišljenje Komisije pretvara u zamjenu za dokazni postupak, dok službenici ostanu lišeni prava na uvid u spis i mogućnosti da ospore tačnost podataka koji im se stavljaju na teret.

Analiza dokumentuje ove manjkavosti kroz konkretne studije slučaja, među kojima se izdvaja slučaj Ognjena Đurđića, svršenog akademca Policijske akademije kojem je onemogućeno zaposlenje zbog navodnih bezbjednosnih smetnji, iako je Agencija za nacionalnu bezbjednost zvanično potvrdila da o njemu ne vodi evidencije, dok mu je MUP u istom periodu izdao čak tri oružna lista. Sličan je i slučaj Muamera Matovića, čija je prijava na konkurs odbijena bez ikakvog činjeničnog obrazloženja, što je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) kvalifikovao kao povredu prava na dobru upravu i djelotvoran pravni lijek.

U radu se ukazuje i na zabrinjavajući trend dugotrajnih suspenzija koje praktično dobijaju karakter višegodišnje vanredne kazne, kao i na opasnost da veting postane "prečica" ili alternativni krivični postupak u kom se bez optužnice, tužioca i suda službenicima presuđuje na osnovu apstraktnih procjena.

Organizacija KOD i autor Veselin Radulović zaključuju da je neophodno hitno redefinisati zakonski okvir. Preporuke obuhvataju uvođenje jasnih dokaznih standarda, obavezu uručivanja suštine optužbi službeniku, obezbjeđivanje nezavisne sudske kontrole i vremensko ograničavanje mera suspenzije, kako bi se spriječila samovolja države i obezbijedila stvarna vladavina prava.