Mlada dizajnerka Jovana o umjetnosti drapiranja, uspjehu u Kini i budućnosti održive mode
Njene kreacije nedavno su privukle veliku pažnju na društvenim mrežama, donoseći na domaću modnu scenu nesvakidašnji pristup dizajnu i tehniku drapiranja koja prkosi strogim formama. Mlada modna dizajnerka Jovana, studentkinja Fakulteta za dizajn i multimediju na Univerzitetu Donja Gorica, svojim radom dokazuje da moda nije samo odjeća, već dubok umjetnički izraz i poruka.
O svojim počecima, kreativnom procesu, ali i gorućem problemu brze mode, Jovana je govorila u nedavnom intervjuu, naglašavajući važnost građenja ličnog stila naspram slijepog praćenja trendova.
Od Srednje likovne škole do svjetskih izložbi
Jovanin put ka dizajnu bio je prirodan slijed događaja, podstaknut kućnim vaspitanjem i ljubavlju prema umjetnosti.
„Kao dijete uvijek sam voljela književnost i umjetnost. Tu je naravno zaslužna moja majka koja me je od malena tako vaspitala. Od osmog razreda odlučila sam da ću profesionalno da se bavim umjetnošću, upisala sam Srednju likovnu školu na Cetinju gdje sam završila grafički dizajn, a potom modni dizajn na UDG-u. Jednostavno sam odlučila da specijalizujem modni dizajn i jako sam zadovoljna tom odlukom“, ističe mlada dizajnerka.
Na fakultetu je imala priliku da radi na brojnim projektima, od papirnih haljina do recikliranog džinsa, ali je poseban uspjeh ostvarila projektom drapiranja na temu metamorfoze.
„Ja sam odlučila da radim temu kondenzacije. Povezala sam to isparavanje sa inspiracijom koja nadolazi i odlazi. Taj moj projekat je na kraju otišao u Kinu na izložbu i bila sam jako srećna. Naravno, moja mentorka, profesorka Ana Vasiljević, mi je mnogo pomogla u toj uspješnoj realizaciji.“
Ovaj nagrađivani projekat publika će imati priliku da vidi i uživo, 7. aprila na predstojećem Montenegro Fashion Weeku.
Magija drapiranja: Odjeća koja nema broj
Ono što Jovanin rad izdvaja jeste specifičan pristup konstrukciji garderobe. Koristeći tehnike drapiranja i plisiranja, te direktan rad na lutki, ona stvara univerzalne komade.
„To je jednostavno nešto što nema veličinu, nema neki kalup. To je univerzalno, unikatno i svako to može da obuče, a svakome stoji na drugačiji način. To je sama tehnika koju koriste i poznati japanski i kineski dizajneri poput Yamamota. Na fakultetu istražujemo te inovativne pristupe modi.“
Jovana otkriva da su njene ambicije usmjerene globalno. Želja joj je da prvo stiče iskustvo radeći za modne kuće i dizajnere, završi master studije za modnu komunikaciju ili fashion image, a tek onda, kada izgradi svoj prepoznatljiv stil, pokrene sopstveni brend.
Timski rad i kompleksan proces stvaranja
Iako posjeduje vještine šivenja, Jovana naglašava da je modni dizajn timski sport. Posebno ističe saradnju sa svojom šnajderkom Spomenkom Budešom Novaković.
Važnost tima: „Posao modnog dizajnera jeste da ima ideje, ali mora razmišljati i kako da ih realizuje. Ja učim da šijem, ali kada radim ozbiljan projekat, volim da imam svoju šnajderku. Spomenka je žena sa kojom se konstantno konsultujem, ona mi daje fenomenalne ideje. Na nekim modelima radimo zajedno i po 10 sati. Modni dizajner treba da zna sve, ali uvijek treba da ima svoj tim zbog treće perspektive, brzine i efikasnosti.“.
Od ideje do editorijala: „Sve počinje od ideje i poruke koju želim da pošaljem. Zatim slijedi istraživački proces (moodboardovi, skice), oblikovanje ideje, izrada prototipova, biranje materijala koji najbolje prenosi poruku, i na kraju realizacija i editorijal – biranje modela, stajlinga, lokacije... To je dugačak proces, ali iskreno uživam u svakom koraku.“
„Imamo dovoljno garderobe za narednih šest generacija“
Osvrćući se na stanje u modernoj modnoj industriji, hiperprodukciju i takozvanu brzu modu (fast fashion), Jovana šalje snažnu ekološku poruku i poziva na buđenje svijesti potrošača.
„Naša planeta je trenutno toliko zakrčena garderobom da imamo dovoljno za narednih šest generacija. Koriste se sintetički materijali puni mikroplastike koja ulazi u našu kožu, zemlju, vodu i zagađuje kompletnu planetu.“
Ona vjeruje da je ključ održivosti u našem emotivnom odnosu prema stvarima koje posjedujemo.
„Jedini način da se održivost ostvari u potpunosti jeste da našom ljubavlju prema tom komadu imamo vezu sa onim što nosimo. Kada ljudi imaju povezanost sa garderobom (poput džempera koji vam je isplela baka), oni to ne žele da bace. To je jedini način da iskontrolišemo sebe, da trošimo što manje i da prestanemo da uništavamo planetu otpadom.“
Za kraj, ova talentovana dizajnerka imala je jasan savjet za sve ljubitelje mode: „Treba kupovati ono što je vaš lični stil, ne biti slijep za trendove. Fokusirajte se na umjetničku stranu mode, siluete, boje, a ne da budete konzumerista koji samo kupuje ono što vidi. Gradite svoj stav.“
Priredila redakcija portala RTV Budva, Izvor: Televizija Budva, Jutarnji program