Profesor Goran Ljumović: Kako razviti ljubav prema sportu kod djece

Profesor fizičkog vaspitanja i košarkaški trener Goran Ljumović ističe da je suština dobrog pristupa u radu s djecom razumijevanje njihovih potreba, postepen rad i stvaranje osjećaja uspjeha, a ne pritisak i strogo ocjenjivanje.

Ilustracija, Foto: Pexels

Prema njegovim riječima, fizičko vaspitanje je proces koji zahtijeva pažljivo planiranje i balans između opterećenja i motivacije, kako bi djeca stekla osnovna znanja i razvila ljubav prema različitim sportskim aktivnostima.

„To je jedan kompleksan posao, a tu ne smijete ni unijeti previše intenziteta, ni svoje lične želje da neko nešto postigne. Škola je sistem gdje treba da učimo djecu da nešto zavole i da steknu osnove. Ja volim da nagradim dijete koje se koleba, koje nije na visokom nivou, da shvati da ocjena nije jedino mjerilo i da trud uvijek donosi neku nagradu“, objašnjava Ljumović.

Dodaje da je cilj časova da djeca postepeno razvijaju kondiciju, uče osnove različitih sportova i stiču sigurnost kroz iskustvo, a da im fizička aktivnost postane zadovoljstvo, a ne obaveza.

Ljumović podsjeća da fizičko vaspitanje ima mnogo širu ulogu od razvoja motorike – doprinosi zdravom razvoju mozga i povezuje različite moždane regije, što je posebno važno u uzrastu kada se djeca intenzivno razvijaju.

„Najveći izazov danas je odvojiti djecu od telefona i izvesti ih napolje. Da nauče da rade nešto fizički i da iz svog truda izvuku zadovoljstvo – bilo da pogode koš, šutnu loptu na gol ili samo osjete napredak“, kaže on.

Dok mlađi osnovci uglavnom rado učestvuju u aktivnostima, veći izazovi javljaju se u starijim razredima, kada djeca ulaze u pubertet i postaju samokritičnija i manje motivisana.

„U mlađim razredima rade gotovo svi. A u osmom i devetom razredu počnu izgovori: ‘dosadno mi je’, ‘ne mogu’, ‘umorim se’, ‘neću da se presvučem’. Tada im je već bitan izgled, teško im je da se oznoje. Ali mi pokušavamo da ih motivišemo i da izbjegnemo kažnjavanje. Trudimo se da ih uključimo jer se danas djeca jako malo kreću, pa je fizičko nekima jedina dnevna aktivnost“, objašnjava Ljumović.

U vremenu kada kretanje gubi bitku sa ekranima, uloga profesora fizičkog vaspitanja postaje važnija nego ikada. Njihova misija prevazilazi učenje tehnike trčanja ili sportskih vještina – oni podsjećaju djecu koliko je pokret važan za tijelo, zdravlje i mentalnu snagu, te ih motivišu da usvoje navike koje će ih pratiti cijelog života.

Tekst priredila redakcija portala

Izvor: Radio Budva