Ranko Pavićević o magiji čitanja i intelektualnoj hrabrosti
Gostovanje poznatog novinara i publiciste Ranka Pavićevića u amfiteatru Srednje mješovite škole „Danilo Kiš“ preraslo je u nesvakidašnji kulturni događaj koji je okupio preko tri stotine posjetilaca. Veče posvećeno Pavićevićevom stvaralaštvu i decenijskom radu na promociji kulture, organizovano na inicijativu direktora škole Krsta Vukovića, pokazalo je da su mladi ljudi i te kako žedni autentičnih vrijednosti i direktnog intelektualnog dijaloga.
Pavićević je istakao da je u susret sa učenicima ušao sa određenom dozom skepse, plašeći se da teme poput književnosti i umjetnosti možda neće zadržati pažnju generacije odrasle uz digitalne medije. Ipak, reakcija maturanata potpuno je demantovala njegova strahovanja.
„To veče mi je zaista vratilo nadu. Iako sam bio skeptik povodom puteva kojima se kreću mlade generacije u ovom 'đavolskom vremenu' telefona, doživio sam da nas djeca slušaju hipnotisana ljepotom izlaganja. Posebno me oduševilo što su sami maturanti, u saradnji sa profesorima, izabrali najintrigantnije djelove iz mojih knjiga i interpretirali ih pred punom salom“, naveo je Pavićević.
Tokom večeri, o stvaralaštvu gosta govorili su i akademik Siniša Jelušić, kao i profesor Krsto Vuković, dok je moderatorka Marina Ivanović doprinijela da razgovor teče u duhu kritičkog razmišljanja. Poseban akcenat stavljen je na pojam intelektualnog kukavičluka, temu za koju je autor vjerovao da će biti daleka mladima, ali se ispostavilo da je upravo ona pokrenula najživlju diskusiju.
Centralna poruka koju je Pavićević uputio srednjoškolcima bila je usmjerena na suštinsku razliku između površnog informisanja putem interneta i dubokog procesa čitanja knjiga koji jedini omogućava osvajanje novih svjetova.
„Pokušao sam da im pojasnim da čitanje nije samo puko upijanje informacija, već proces razmišljanja koji nas oslobađa. Ako ne čitamo, mi ne razmišljamo, a ako ne razmišljamo, gubi se poenta našeg postojanja. Knjiga je ljekovita jer nam pomaže da se makar na trenutak odvojimo od surove zbilje i zapitamo se možemo li živjeti ljudskije i humanije“, poručio je Pavićević.
Ono što je na autora ostavilo najsnažniji utisak bio je momenat nakon zvaničnog završetka programa, kada mu je prišla grupa učenika kako bi mu obećala da će od te večeri drugačije gledati na književnost. Pavićević je naglasio da je to najveća nagrada koju jedan stvaralac može dobiti, ističući da bez knjige „nema istinske sreće“.
Pored priče o literaturi, na skupu je istaknut i Pavićevićev nevjerovatan doprinos kulturnoj istoriji Budve kroz organizaciju brojnih izložbi, književnih večeri i likovnih kolonija. Autor je simbolično zaokružio veče sjećanjem na jubilarni poklon – stotu umjetničku sliku koju je darovao institucijama, čime je potvrdio svoju životnu misiju darivanja kulture zajednici, uz poruku da taj put nema alternativu.