Smailagić: Moja vizija je da Budva nema samo sezonske bljeskove, već da čitav grad bude teatar tokom cijele godine

Izložba plakata JU Grad teatar, koja je trenutno postavljena u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ i Spomen-domu „Stefan Mitrović Ljubiša“, predstavlja mnogo više od retrospektive grafičkog dizajna, to je intimna istorija festivala ispričana kroz simbole, boje i sjećanja. Autor postavke, slikar i dizajner Merin Smailagić, kroz ovaj prikaz slavi 40 godina umjetničkog rasta, najavljujući istovremeno jubilarno festivalsko ljeto koje Budvu ponovo pretvara u epicentar regionalne kulture.

Glavna vijest ove kulturne sezone u Budvi je upravo otvaranje arhive koja je decenijama bila dostupna samo zaposlenima u ustanovi. Smailagić je naglasio da postavka nije strogo hronološka, već je vođena estetskim dijalogom između radova.

„Svaki plakat priča za sebe posebnu priču. Iako sam prvobitno planirao strogi hronološki red, shvatio sam da plakati moraju da odgovaraju jedan drugom. Tako smo dobili svojevrsni vremeplov u kojem posjetilac može biti u 1994. godini, pa se odmah potom 'prošetati' do 2024. Povratne informacije su sjajne, jer upravo takva postavka budi emociju i radoznalost kod onih koji se sjećaju ranih festivalskih godina“, istakao je Smailagić.

Jedan od ključnih motiva izložbe je izvlačenje dizajnera iz sjenke reditelja i glumaca. Smailagić je podsjetio na vrijeme kada se tehnologija nije mogla mjeriti sa vještinom ljudske ruke, pominjući rad svog oca, Aliju Alja Smailagića.

„Dizajneri često ostaju u sjenci, a ja kao dizajner imam privilegiju da moja izložba traje tokom čitavog festivala na zidinama grada, iako većina ne zna ko stoji iza tih rješenja. Moj otac je sa svojim kolegama ručno ispisivao svaki dnevni plakat i slikao banere, u vremenu kada nije bilo digitalne štampe. Ova izložba je i način da se sjetimo svih tih ljudi koji su bili bitan šaraf u mehanizmu festivala, a koje lako zaboravimo“, kazao je autor.

Izložba je poslužila i kao platforma za otkrivanje autorstva nad nekim od najprepoznatljivijih simbola Budve. Smailagić je potvrdio da je legendarni logo festivala „žuto sunce i strijelica“ djelo čuvene sarajevske grupe „Trio dizajn“, ali je istakao i lokalni doprinos.

Govoreći o kulturnoj ponudi Budve, Smailagić je iznio jasan stav o odnosu ulaganja i rezultata, ističući da opština izdvaja značajna sredstva (oko 6% budžeta), što je iznad evropskog prosjeka.

„Mi smo po izdvajanjima za kulturu na evropskom nivou, možda čak i iznad. Ipak, smatram da nekada nemamo adekvatan rezultat u odnosu na to koliko se ulaže. Moja vizija je da Budva nema samo sezonske bljeskove, već da čitav grad bude teatar tokom cijele godine. Ne možemo se 'predozirati' festivalima, svaki mjesec bi trebao da ima makar jedan veliki događaj“, poručio je dizajner.

Na pragu 40. jubilarnog izdanja Grada teatra, uzbuđenje ne jenjava. Iako je vizuelni identitet za ovu godinu još uvijek u procesu stvaranja, Smailagić obećava rješenje dostojno velikog jubileja.

„Ideja se može promijeniti u dva dana, ali to je ljepota procesa. Radimo na tome da odgovorimo izazovu i napravimo festival za pamćenje. Želimo da iskoristimo naše goste, poput Nobelovaca koji su nas posjećivali, da promovišemo Budvu ne samo kao turističku, već kao prvenstveno kulturnu destinaciju“, zaključio je Smailagić, pozivajući sugrađane da posjete izložbu i postanu dio festivalske istorije.

Tekst priredila Redakcija Portala RTV Budva 

Izvor: TV Budva/Emisija "Otvoreno"